Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2203/11 (E. M.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izborni zakon
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine · čl. 6
- Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2203/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-2203/11, rješavajući apelaciju Enesa Mujića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enesa Mujića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Siž-8/11 od 28. marta 2011. godine i rješenja Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 05-2-07-8-478/10 od 17. februara 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Enes Mujić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Emin Halilčević, advokat iz Tuzle, podnio je 25. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Siž-8/11 od 28. marta 2011. godine i rješenja Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 05-2-07-8-478/10 od 17. februara 2011. godine.
2. Rješenjem CIK broj 05-2-07-8-478/10 od 17. februara 2011. godine utvrđeno je da je apelant, dok je obavljao funkciju premijera Tuzlanskog kantona, istovremeno obavljao i funkciju člana Skupštine privatnog preduzeća „Helios“ d.d. Banovići koje je u 2009. godini sklapalo ugovore vrijednosti veće od 5.000,00 KM godišnje sa organima koji se financiraju iz budžeta bilo kojeg nivoa vlasti, čime je počinio zabranjene aktivnosti i člana 6. stav 2. Zakona o sukobu interesa u organima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 16/02, 14/03, 12/04 i 63/07), pa mu je izrečena sankcija nepodobnost za kandidovanje za bilo koju funkciju izabranog zvaničnika, nosioca izvršne funkcije ili savjetnika u periodu od 4 godine nakon počinjenog prekršaja i novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM.
3. Rješenjem Suda BiH broj Siž-8/11 od 28. marta 2011. godine odbijena je žalba koju je apelant podnio protiv rješenja CIK broj 05-2-07-8-478/10 od 17. februara 2011. godine. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je CIK pravilno utvrdila da je apelant izvršio povredu odredbe člana 6. stav 2. Zakona o sukobu interesa kojom je propisano da izabrani dužnosnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici za vrijeme vršenja dužnosti ne mogu biti članovi skupštine, nadzornog odbora, uprave ili menadžmenta niti biti u svojstvu ovlaštenog lica bilo kojeg privatnog poduzeća koje sklapa ugovore vrijednosti veće od 5.000,00 KM godišnje sa organima koji se financiraju iz budžeta na bilo kojem nivou vlasti. Sud BiH je ukazao da je na temelju stanja u spisu utvrdio da je apelant dioničar privatnog poduzeća d.d. „Helios“ Banovići, zbog čega nije mogao prihvatiti njegove žalbene navode o tome da je pismenom izjavom prenio pravo upravljanja po osnovu dionica na drugo lice i na taj način riješio sukob interesa.
4. Apelant smatra da je osporenim rješenjem Suda BiH povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. S obzirom da apelant smatra da je osporenim rješenjem Suda BiH, kojim je odbijena njegova žalba protiv odluke CIK, dakle u sporu proizašlom iz izbornog procesa, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Europske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.
7. Ustavni sud je, u predmetu AP-2418/06, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju odbacio kao nedopuštenu ratione materiae. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na konzistentnu praksu Europskog suda za ljudska prava po kojoj izborni sporovi koji se odnose na izabrane zvaničnike izlaze iz građanskih i krivičnih okvira člana 6. stav 1. Europske konvencije (Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, Izvještaji 1997- VI). Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud je zaključio da se radi o sporu koji je izvan okvira člana 6. Europske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, pa proizlazi da su navodi apelanta ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović