Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-238/11 (L. L. i D. L.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-238/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-238/11, rješavajući apelaciju Ljubice Liščić i Dragomira Liščića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubice Liščić i Dragomira Liščića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118 0 Dn 000675 10 Rev od 9. decembra 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 11 0 Dn 004143 10 Gž od 30. septembra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru, broj 078-0-Dn-09-000 671 od 12. juna 2009.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ljubica Liščić i Dragomir Liščić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prnjavora, podnijeli su 17. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118 0 Dn 000675 10 Rev od 9. decembra 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 Dn 004143 10 Gž od 30. septembra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 078-0-Dn-09-000 671 od 12. juna 2009. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 078-0-Dn-09-000 671 od 12. juna 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 11 0 Dn 004143 10 Gž od 30. septembra 2010. godine, odbačen je zahtjev apelanata za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama upisanim u A listu zk. ul. br. 1881 KO Prnjavor, s obzirom da apelanti u ostavljenom roku od 30 dana, kako je to zatraženo rješenjem Osnovnog suda, broj 078-0-Dn-09-000 671 od 28. septembra 2009. godine nisu otklonili nedostatke odnosno nisu dostavili nikakvu ispravu sa zemljišno knjižnim podacima koja bi bila osnov za sticanje stvarnog prava u smislu člana 3. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama («Službeni glasnik RS» br. 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08), niti bilo kakvu ispravu o nekretninama prema podacima iz zemljišne knjige u smislu odredbe člana 10. Zakona o zemljišnjim knjigama. Redovni sudovi su obrazložili da u konkretnom slučaju zemljišna knjiga nije uništena te se ne može primijeniti član 63. Zakona o zemljišnjim knjigama, niti postoji nadležnost za identifikaciju zemljišta, kako su to tražili apelanti, s obzirom da su navedene nekretnine već upisane kao vlasništvo drugih lica. Osnovni sud je konstatovao da se ugovor o kupoprodaji na kojem apelanti i temelje zahtjev za upis stvarnog prava predlagača (ugovor zaključen 16. januara 1968. godine, između Ć. P. i Simeuna Liščića kao oca i supruga apelanata), ne sadrži podatke o tome da je prodavac Ć. P. ujedno i zemljišno knjižni vlasnik nekretnina, odnosno ne sadrži zemljšno knjižne podatke za sporne nekretnine.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118 0 Dn 000675 10 Rev od 9. decembra 2010.

godine odbačena je kao nedozvoljena revizija apelanata izjavljena protiv rješenja Okružnog suda od 30. septembra 2010. godine. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da kako revizija u smislu odredbe člana 25. Zakona o vanparničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZVP) nije dozvoljena protiv pravosnažnog rješenja donesenog u ovoj vrsti vanparničnog postupka, u konkretnom slučaju nema mjesta ni primjeni odredbe člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) jer se odredbe ZPP shodno članu 2. stav 2. ZVP primjenjuju samo ako tim ili drugim zakonom nije određeno drugačije. S obzirom na navedene odredbe zakona, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom čl. 247. i 254. stav 4. ZPP-a u vezi sa članom 2. stav 2. ZVP-a.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti također ističu da: ''sporno zemljište nesmetano koriste već 43. godine, te da je neophodno provesti vještačenje po vještaku geometru, s obzirom da su zemljišne knjige pune raznih greški.''

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118 0 Dn 000675 10 Rev od 9. decembra 2010. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava je rješenje Okružnog suda, broj 11 0 Dn 004143 10 Gž od 30. septembra 2010. godine. S obzirom da su apelanti primili osporeno rješenje Okružnog suda, 28. oktobra 2010. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 17. januara 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijano rješenje Okružnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-238/11 (L. L. i D. L.) | Sudska praksa | Aktio