Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2431/10 («Century 21» d.o.o.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2431/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 2431/10, rješavajući apelaciju d.o.o. «Century 21» Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. «Century 21» Tuzla podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 000068 08 U od 12. aprila 2010. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 07-15-1171/07 od 24. decembra 2007. godine, Rješenja Porezne uprave – Kantonalnog ureda, Komisije za rješavanje po žalbi broj 10-3-05-05-1-440/07 od 27. avgusta 2007. godine, te Rješenja Kantonalnog poreznog ureda Tuzla broj 10-3/01-
15-3053-13/03 od 13. avgusta 2007. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. «Century 21» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Tuzli, koga zastupa Tatjana Gajić, advokat iz Tuzle, podnio je 19. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 000068 08 U od 12. aprila 2010. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministartstvo) broj 07-15-1171/07 od 24. decembra 2007. godine, Rješenja Porezne uprave – Kantonalnog ureda, Komisije za rješavanje po žalbi (u daljnjem tekstu: Komisija za rješavanje po žalbi) broj 10-3-05-05-1-440/07 od 27. avgusta 2007. godine, te Rješenja Kantonalnog poreznog ureda Tuzla (u daljnjem tekstu: Porezni ured) broj 10-3/01-15-3053-
13/03 od 13. avgusta 2007. godine.
2. U ponovnom postupku Rješenjem Poreznog ureda broj 10-3/01-15-3053-13/03 od 13. avgusta 2007. godine koje je u cijelosti potvrđeno Rješenjem Komisije za rješavanje po žalbi broj 10-3-05-05-
1-440/07 od 27. avgusta 2007. godine apelantu je naloženo da na ime dodatno utvrđenih poreznih obaveza uplati iznos od 414.902,12 KM.
3. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Komisije za rješavanje po žalbi Ministarstvo je donijelo Rješenje, broj 07-15-1171/07 od 24. decembra 2007. godine kojim je žalba kao neosnovana odbijena, uz obrazloženje da je prvostepeni organ sproveo na zakonu zasnovan postupak, da žalbeni navodi apelanta nisu osnovani, te da kao takvi, nisu mogli uticati na drugačije rješenje predmetne porezno-upravne stvari, što je opredjelilo taj organ da odluči kao u izreci rješenja.
4. Apelant je protiv drugostepenog rješenja Minstarstva tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom koji je Rješenjem broj 03 0 U 000068 08 U od 12. aprila 2010. godine tužbu kao neosnovanu odbio.
5. Iz navoda apelacije kao i iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda proizlazi da je apelant pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) pokrenuo postupak za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 12. aprila 2010. godine.
6. Apelant nije, u skladu sa odredboma člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak pred Vrhovnim sudom okončan.
7. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
11. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi:
Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.
1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.
2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.
3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»
12. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene odluke, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović