Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2478/10 (D. B.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2478/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 2478/10, rješavajući apelaciju Duška Borojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Duška Borojevića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 012-0-Gž-

10-000065 od 15. aprila 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini, broj 080-0-P-06-000 481 od 20. decembra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Duško Borojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz mjesta Trn, opština Laktaši, kojeg zastupa Simo Tošić, advokat iz Banjaluke, podnio je 21. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 012-0-Gž-10-000065 od 15. aprila 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 080-0-P-06-000 481 od 20. decembra 2007. godine.

2. Prema stanju spisa Rješenjem Osnovnog suda, broj 080-0-P-06-000 481 od 15. jula 2007. godine odlučeno je da se tužba apelanta smatra povučenom.

3. Odlučujući o prijedlogu apelanta za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja ročišta zakazanog za dan 15. juli 2007. godine Osnovni sud je Rješenjem, broj 080-0-P-06-000 481 od 12. decembra 2007. godine koje je u cijelosti potvrđeno Rješenjem Okružnog suda, broj 012-0-Gž-10-

000065 od 15. aprila 2010. godine prijedlog odbio, te rješenje iz tačke 2. ove odluke ostavio na snazi. Osnovni sud je tokom postupka utvrdio da prijedlog nije osnovan budući da nisu ispunjeni zakonski uvjeti da se dozvoli povrat u pređašnje stanje, a iz razloga što je uvidom u sadržaj dostavljene medicinske dokumentacije utvrđeno da je majka punomoćnika apelanta ležala u bolnici od 13. oktobra 2007. godine do 26. oktobra 2007. godine, a da u spisu ne postoje dokazi da je punomoćnik apelanta dana 15. oktobra 2007. godine, kada je bilo zakazano ročište, morao hitno otići u bolnicu kod majke. Prema ocjeni Osnovnog suda iz priložene dokumentacije ne proizlazi da punomoćnik apelanta zbog bolesti majke nije mogao da pristupi na zakazano ročište, niti je tom sudu pružio dokaze da zbog bolesti majke nije bio u mogućnosti da obavijesti apelanta da lično prisustvuje ročištu, odnosno da angažira drugog advokata koji bi ga mijenjao, budući da je majka ležala u bolnici od 13. oktobra 2007. godine, pa je po ocjeni tog suda punomoćnik apelanta imao dovoljno vremena da blagovremeno postupa. Tačno je, kako je u obrazloženju istaknuto, da je punomoćnik apelanta dostavio sudu telegram dana 15. oktobra 2007. godine, ali je isti zaprimljen u sud u 09,40 minuta, što je vidljivo iz prijemnog štambilja, a ročište je bilo zakazano za 08,30 minuta, dakle nakon održanog ročišta. Shodno svemu navedenom Osnovni sud smatra da razlozi ponomoćnika apelanta da se dozvoli povrat u pređašnje stanje nisu opravdani, te je primjenom odredbe člana 333. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske»; br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno kao u dispozitivu rješenja.

4. Apelant se žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja redovnih sudova koja su donesana povodom njegovog prijedloga da se dozvoli povrat u pređašnje stanje budući da je rješenjem Osnovnog suda odlučeno da se apelantova tužba smatra povučenom jer je punomoćnik apelanta propustio da prisustvuje zakazanom ročištu.

8. U konkretnom slučaju redovni sudovi nisu raspravljali pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, već je postupak po njegovoj tužbi obustavljen iz formalnih razloga, s obzirom na to da punomoćnik apelanta nije ispoštavao proceduru predviđenu odredbama ZPP-a. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, punomoćnik apelanta je morao pristupati zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno pravdati svoj izostanke ili blagovremeno obezbijediti adekvatnu zamjenu. U takvim okolnostima Ustavni sud zapaža da apelant zapravo osporava procesne odluke u kojima nije raspravljana suština apelantovog tužbenog zahtjeva već samo procesno pitanje da li su ispunjeni zakonski uvjeti da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. Prema tome. Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove, te s obzirom da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2478/10 (D. B.) | Sudska praksa | Aktio