Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2621/10 (J. R.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2621/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 2621/10, rješavajući apelaciju Jelene Rešetar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jelene Rešetar podnesena zbog nedonošenja rješenja JU «Centar za socijalni rad» Zenica po zahtjevu apelantice za određivanje novih novčanih iznosa na ime priznatih prava, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Jelena Rešetar (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, podnijela je 29. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja rješenja JU «Centar za socijalni rad» Zenica (u daljnjem tekstu: Centar) po zahtjevu apelantice od 30. jula 2009. godine kojim je tražila određivanje novih novčanih iznosa, u smislu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom («Službene novine Federacije BiH» 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09; u daljnjem tekstu: Zakon), na ime priznatih prava (lična invlidnina, ortopedski dodatak i dodatak za tuđu njegu od strane drugog lica) koja su apelantici priznata Rješenjem Centra, broj 02/7-35-38-82/05-1 od 5. novembra 2007. godine.
2. Zbog neodlučivanja Centra po apelanticinom zahtjevu apelantica je koristeći zakonske mogućnosti, tužbom pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji je Presudom broj, 04 0 U 001 116 09 U od 27. aprila 2010. godine tužbu uvažio, te naložio Centru kao tuženom odnosno drugostepenom organu da u roku od 15 dana od dana prijema te presude donese rješenje po žalbi apelantice od 28. septembra 2009. godine podnesene zbog šutnje adminastracije.
3. Budući da organi uprave nisu postupili po presudi Kantonalnog suda apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu smatrajući da joj je zbog nedonošenja odluke po njenom zahtjevu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer, kako apelatnica ističe u navodima apelacije, do sada nije bilo nikakvog «pravičnog postupka ni saslušanja», iako se radi o njenim pravima, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer nadležni organi neće da odrede nove iznose naknade po već ostvarenom pravu, ali u izmijenjenom iznosu, u skladu sa «novim» zakonom.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;
5. Podneskom od 7. septembra 2011. godine Kantonalni sud je obavijestio Ustavni sud da je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) postupilo po presudi tog suda donoseći Rješenje, broj 06-35/4-1526/06 od 28. juna 2010. godine kojim je usvojena žalba apelantice podnesena zbog šutnje administracije, te naloženo Centru da u roku od 15 dana odluči o podnesenom zahtjevu. Iz raspoloživih dokaza u spisu Ustavni sud je zaključio da je Centar, u međuvremenu, odlučujući o apelanticinom zahtjevu donio dva rješenja i to broj 02/7-35-38-82/05-R od 27. avgusta 2010. godine i broj 02/10-35-38-82/05-R1 od 25. februara 2011. godine. Konačno, podneskom od 27. jula 2011. godine Ministarstvo je obavijestilo Ustavni sud da je taj organ donio Rješenje, broj 06-35/3-1918/11-AAA od 24. avgusta 2011. godine kojim je u cjelosti riješeno po zahtjevu apelantice za ostvarivanje prava po Zakonu. Nakon navedenog Ustavni sud je zaključio da je nakon podnošenja apelacije došlo do izmjenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije bespredmetno.
6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović