Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2720/11 (Z. S.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Kazna
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2720/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Zlatko M: Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 2720/11, rješavajući apelaciju Zdravke Smiljanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravke Smiljanića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 K 070439 11 Kž 2 od 2. juna 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru, broj 58 0 K 070439 11 Kv od 6. aprila 2011. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdravko Smiljanić (u daljnjem tekstu: apelant), iz mjesta Krivodol, kojeg zastupa Irena Pehar, odvjetnica iz Mostara, podnio je 5. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 K 070439 11 Kž 2 od 2. juna 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 58 0 K 070439 11 Kv od 6. aprila 2011. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj 58 0 K 070439 11 Kv od 6. aprila 2011. godine apelant je odbijen sa prijedlogom da se izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca zamijeni za novčanu kaznu u iznosu od 12.000,00 KM. U obrazloženju Općinski sud je istakao da je pravosnažnom Presudom tog suda, broj 58 0 K 070439 10 K od 29. oktobra 2010 godine apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca zbog krivičnog djela – ugrožavanje javnog prometa uslijed omamljenosti iz člana 333. stav 1. Krivičnog zakona Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH», br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05 i 42/10; u daljnjem tekstu: KZ FBiH). Odredbom člana 43. stav 1. KZFBiH, kako je u obrazloženju navedeno, je propisano da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine može na zahtjev osuđenika zamijeniti za novčanu kaznu koja se isplaćuje u jednokratnom iznosu. Budući da je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca zbog učinjenog krivičnog djela iz člana 333. stav 1. KZ FBiH koje je apelant učinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola, apelantu je uz kaznu izrečena i mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od četiri mjeseca. Upravo je ova činjenica opredjelila Općinski sud da odbije apelantov zahtjev jer je iz ciljeva specijalne prevencije, kako je taj sud istakao u obrazloženju, apelanta potrebno uputiti na izdržavanje kazne, odnosno potrebno je da se u tom periodu provede sigurnosna mjera «obaveznog liječenja od ovisnosti».

3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 58 0 K 070439 11 Kž 2 od 2. juna 2011. godine odbijena je žalba apelanta protiv prvostepenog rješenja, uz obrazloženje da su apelantu izrečene dvije krivičnopravne sankcije koje se izvršavaju istovremeno, te da s toga nije bilo uvjeta da se zahtjevu apelanta udovolji što je pravilno ocijenio prvostepeni sud. Suprotno odlučivanje, u smislu udovoljavanja zahtjevu apelanta prema ocjeni Kantonalnog suda bi onemogućilo izvršenje mjere sigurnosti jer ista ne može biti izvršena bez izdržavanja kazne zatvora, a što bi u osnovi značilo i da se mijenja pravosnažna sudska odluka.

4. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali i na povredu odredaba čl. 5. i 43a. KZ FBiH.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja Općinskog i Kantonalnog suda, kojima je odbijen njegov prijedlog da se izrečena kazna zatvora zamjeni novčanom kaznom. Stoga, Ustavni sud treba da pruži odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje koje je utvrđeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv rješenja redovnih sudova kojima je isključivo raspravljano pitanje postojanja zakonskih pretpostavki da se dozvoli zamjena izrečene kazne zatvora novčanom kaznom, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojima je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6.stav

1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2720/11 (Z. S.) | Sudska praksa | Aktio