Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2943/11 (Zemljoradnička zadruga ''Dojčin Lukić'')
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2943/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-2943/11 rješavajući apelaciju Zemljoradničke zadruge ''Dojčin Lukić'' iz Lopara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zemljoradničke zadruge ''Dojčin Lukić'' iz Lopara podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 80 0 Ps 000568 10 Rev od 20.
aprila 2011. godine, rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 80 0 Ps 000568 09 Pz od 21. oktobra 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Bijeljini, broj 80 0 Ps 000568 03 Ps od 7. jula 2009. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini, broj 080-0-Ps-06-000 052 od 8. maja 2006.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zemljoradnička zadruga ''Dojčin Lukić'' (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lopara, podnio je 13. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 80 0 Ps 000568 10 Rev od 20. aprila 2011. godine, rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 80 0 Ps 000568 09 Pz od 21. oktobra 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 80 0 Ps 000568 03 Ps od 7. jula 2009. godine i presude Osnovnog suda, broj 080-0-Ps-06-000 052 od 8. maja 2006. godine.
2. Presudom zbog propuštanja Osnovnog suda, broj 080-0-Ps-06-000 052 od 8. maja 2006. godine, obavezan je apelant da Telekomu Srpske AD Banja Luka, RJ Tranzitnom telekomu Bijeljina (u daljnjem tekstu: tužitelj), isplati na ime izvršenih PTT usluga iznos od 11.449,11 KM kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 KM u roku od 30 dana od dana prijema presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja, s obzirom da apelant nije dostavio odgovor na tužbu u zakonskom roku od 30 dana, sud je odlučio kao u dispozitivu u smislu odredbe člana 182. Zakona o parničnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZPP).
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj 80 0 Ps 000568 03 Ps od 7. jula 2009. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje. Naime, u obrazloženju sud je konstatovao da sud nije pronašao odgovor na tužbu apelanta, s obzirom na tvrdnju apelanta da ga je prilikom slanja pogrešno signirao, te se greškom pozvao na poslovni broj predmeta 080-0-Ps-06- 000 122. Konačno, Osnovni sud je zaključio da je to subjektivni propust koji je apelant mogao otkloniti.
4. Rješenjem Okružnog suda, broj 80 0 Ps 000568 09 Pz od 21. oktobra 2009. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena na rješenje Osnovnog suda, broj 80 0 Ps 000568 03 Ps od 7. jula 2009. godine, s obzirom da apelant nije dokazao da je poslao i to blagovremeno odgovor na tužbu u konkretnom predmetu u smislu odredbe člana 123. ZPP.
5. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 80 0 Ps 000568 10 Rev od 20. aprila 2011. godine, revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Okružnog suda, broj 80 0 Ps 000568 09 Pz od 21. oktobra 2009. godine, je odbačena kao neblagovremena. S obzirom da je apelantu rješenje Okružnog suda, broj 80 0 Ps 000568 09 Pz od 21. oktobra 2009. godine, dostavljeno 26. oktobra 2009. godine, kada je počeo teći rok za izjavljivanje revizije, koji u konkretnom slučaju obzirom da se radi o privrednom sporu iznosi 15 dana, a revizija je prvostepenom sudu u skladu sa odredbom člana 243. ZPP, dostavljena preporučenom pošiljkom 24. novembra 2009. godine, proizilazi da je revizija neblagovremena, na osnovu odredbe člana 247. stav 1. u vezi sa članom 254. stav 4. ZPP i članom 244. istog zakona.
6. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je blagovremeno podnio odgovor na tužbu, te ističe: ''da nije kriv zato što sud nije dobio odgovor na tužbu, te da se radi o grešci u kucanju ili o grešci sudske administracije''.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, apelant je izjavio reviziju protiv rješenja Okružnog suda, broj 80 0 Ps 000568 09 Pz od 21. oktobra 2009. godine, ali je Vrhovni sud rješenjem, broj 80 0 Ps 000568 10 Rev od 20. aprila 2011. godine, odbacio kao neblagovremenu, zbog toga što je izjavljena nakon isteka zakonom propisanog roka. Dakle, Vrhovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantove revizije, već je revizija odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti revizije, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovremenog izjavljivanja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem revizije nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio reviziju, o kojoj Vrhovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović