Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3/11 (Union Inžinjering d.d. Bihać)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-3/11, rješavajući apelaciju Union Inžinjeringa d.d. Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Union Inžinjeringa d.d.

Bihać podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 17 0 Ip 018236 10 Pž od 13. oktobra 2010. godine, rješenja Općinskog suda u Bihaću, broj 17 0 Ip 018236 od 30. juna 2010. godine i rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću, broj 17 0 Ip 018236 10 Ip od 13. aprila 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Union Inžinjering d.d. Bihać (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Ferid Mujagić, advokat iz Bihaća, podnio je 4. januara 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 17 0 Ip 018236 10 Pž od 13. oktobra 2010. godine, rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 17 0 Ip 018236 od 30. juna 2010. godine i rješenja o izvršenju Općinskog suda, broj 17 0 Ip 018236 10 Ip od 13. aprila 2010. godine.

2. Presudom zbog propuštanja Općinskog suda u Sarajevu, broj 09 65 Mals 011953 05 Mals od 10. marta 2008. godine, obavezan je apelant da tužitelju Avaz-roto press d.o.o. Sarajevo, isplati iznos od 1.273,25 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka u iznosu od 76,39 KM a sve u roku od 15 dana.

3. Općinski sud je na osnovu prijedloga Avaz-roto press d.o.o. Sarajevo, kao tražitelja izvršenja, donio rješenje o izvršenju, broj 17 0 Ip 018236 10 Ip od 13. aprila 2010. godine.

4. Rješenjem Općinskog suda, broj 17 0 Ip 018236 od 30. juna 2010. godine, odbijen je kao neosnovan prigovor apelanta podnesen protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda, broj 17 0 Ip 018236 10 IP od 13. aprila 2010. godine.

5. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 17 0 Ip 018236 10 Pž od 13. oktobra 2010. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Općinskog suda, broj 17 0 Ip 018236 od 30. juna 2010. godine. U obrazloženju navedenog rješenja Kantonalni sud je konstatovao da je tražitelj izvršenja Avaz-roto press d.o.o. Sarajevo, predložio da se protiv apelanta odredi izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Sarajevu, broj 09 65 Mals 011953 05 Mals od 10. marta 2008. godine, te da je tražitelj izvršenja uz podnijeti prijedlog za izvršenje priložio navedenu presudu u ovjerenoj fotokopiji. Ujedno je zaključeno da su paušalni navodi da je protiv apelanta određeno izvršenje na osnovu neovjerene fotokopije presude Općinskog suda u Sarajevu, broj 09 65 Mals 011952 05 Mals od 10. marta 2008. godine, u kojoj je kao stranka u postupku bilo Udruženje ''Konjički klub'' Bihać.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te smatra da su pogrešno primjenjene odredbe Zakona o izvršnom postupku, napominjući da u konkretnom predmetu prijedlog za izvršenje nije usklađen sa izvršnom ispravom.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. S obzirom da je apelant osporio rješenje Kantonalnog suda, broj 17 0 Ip 018236 10 Pž od 13. oktobra 2010. godine, rješenje Općinskog suda, broj 17 0 Ip 018236 od 30. juna 2010. godine i rješenje o izvršenju Općinskog suda, broj 17 0 Ip 018236 10 Ip od 13. aprila 2010. godine, koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedna rješenja. U pogledu predmetnih rješenja, donesenih u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

10. U konkretnom slučaju, građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su presudom Općinskog suda u Sarajevu, broj 09 65 Mals 011953 05 Mals od 10. marta 2008. godine. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda, broj 17 0 Ip 018236 10 Pž od 13. oktobra 2010. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

11. Ustavni sud zaključuje da, u okolnostima kada osporenim rješenjima nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjima ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3/11 (Union Inžinjering d.d. Bihać) | Sudska praksa | Aktio