Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3031/11 (Zavod za zdravstveno osiguranje Unsko-sanskog kantona Bihać)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Upravni spor
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o zdravstvenom osiguranju · čl. 87
- Zakon o doprinosima · čl. 87
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 42
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju
- Zakon o doprinosima
- Zakon o zdravstvenom osiguranju
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3031/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3031/11, rješavajući apelaciju Zavoda za zdravstveno osiguranje Unsko-sanskog kantona Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zavoda za zdravstveno osiguranje Unsko-sanskog kantona Bihać podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 01 0 U 00468 09 Uvp od 11. maja 2011. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 U 000468 07 U od 8. juna 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zavod za zdravstveno osiguranje Unsko-sanskog kantona Bihać (u daljnjem tekstu: apelant) koga zastupa Suad Hamzabegović, direktor, podnio je 26. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 01 0 U 00468 09 Uvp od 11. maja 2011. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 01 0 U 000468 07 U od 8. juna 2009. godine.
2. Rješenjem kontrolora apelanta, broj 04/1-K-15-65-1/076/06 od 4. aprila 2007. godine koje je u cijelosti potvrđeno Rješenjem apelanta, broj 04/1-15-862/07 od 25. aprila 2007. godine naloženo je Destanu Čunaju, vlasniku ZR «Pekara» Sanski Mosta (u daljnjem tekstu: tužilac) da izvrši uplatu utvrđenih obaveza na ime doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje u iznosu od 3.390,96 KM.
3. U upravnom sporu koji je pokrenuo tužilac radi poništenja rješenja apelanta Kantonalni sud je Presudom, broj 01 0 U 000468 07 U od 8. juna 2009. godine tužbu uvažio, osporena rješenja apelanta i kontrolora apelanta iz tačke 2 ove odluke poništio, te apelantu naložio da tužiocu naknadi troškove spora u iznosu od 100,00 KM. Istom presudom je odlučeno da ta presuda u cijelosti zamjenjuje osporeni akt apelanta. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je ocjenom sadržaja navoda tužbe, stanja spisa i osporenog akta zaključeno da je apelant pogrešno primjenio odredbu člana 87. stav 6. Zakona o zdravstvenom osiguranju («Službene novine Federacije FBiH», br. 30/97 i 7/02), te Zakona o doprinosima («Službene novine Federacije BiH», broj 35/98). Naime, u prelaznim i završnim odredbama Zakona o doprinosima je eksplicitno navedeno da je prestalo pravo apelanta, kao tuženog organa, da vrši kontrolu, obračun i uplatu doprinosa, budući da su odredbom člana 14. navedenog zakona ti poslovi povjereni Poreznoj upravi FBiH. Pravilnik na koji se poziva apelant je, prema ocjeni Kantonalnog suda, morao biti usklađen sa citiranim Zakonom o doprinosima, a kojim je decidno propisano da kontrola i obračun doprinosa spada u nadležnost Porezne uprave FBiH.
4. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda, broj 01 0 U 000468 07 U od 8. juna 2009. godine Vrhvni sud je Rješenjem, broj 01 0 U 000468 09 Uvp od 11. maja 2011. godine zahtjev odbacio. U obrazloženju je istaknuto da je odredbom člana 42. stav 2. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS) propisano da se zahtjev za vanredno preispitivanje može podnijeti u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev. Na temelju provedenih dokaza Vrhovni sud je uvrdio da je apelant osporenu presudu Kantonalnog suda primio 16. juna 2009. godine, a da je zahtjev za vanredno preispitivanja te presude podnesen 18. avgusta 2009. godine, dakle nakon isteka zakonskog roka od 30 dana za njegovo podnošenje. S obzirom na navedeno Vrhovni sud je, primjenom odredbe člana 44. stav 1. ZUS-a, odbacio zahtjev za vanredno preispitivanje kao neblagovremen.
5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U vezi sa navedenim potrebno je, prije svega, odgovoriti na pitanje je li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku apelant postupao kao organ javne vlasti i donosilac upravnih akata. To znači da apelant u konkretnom slučaju nije nosilac prava i obaveza o kojima je rješavano u predmetnom upravnom postupku, niti je upravnim aktima povrijeđen njegov neposredni lični interes zasnovan na zakonu. Dakle, iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama apelanta» u smislu značenja prava na pravično suđenje, te slijedi da je predmetna apelacija, u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, ratione materiae, inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović