Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3155/11 (Avdić Merc d.o.o. Matuzići Doboj Jug)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3155/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M: Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3155/11, rješavajući apelaciju d.o.o. Avdić Merc Matuzići Doboj jug, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. Avdić Merc Matuzići Doboj jug podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 39 0 Ip 000795 10 Pž od 24. maja 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju, broj 39 0 Ip 000 795 06 Ip (stari broj 039-0- Ip-06-000-132) od 3. novembra 2010. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Avdić Merc d.o.o. Matuzići Doboj Jug (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Arif Mularifović, advokat iz Tešnja, podnio je 6. avgusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 39 0 Ip 000795 10 Pž od 24. maja 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 39 0 Ip 000 795 06 Ip (stari broj 039-0-Ip-06-000-132) od 3. novembra 2010. godine.
2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda, broj 039-0-Ip-06-000-132 od 12. novembra 2007. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje DD «Mesopromet» Matuzići, Doboj Jug (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) pravosnažne i izvršene presude Općinskog suda u Zenici, broj Ps.1663/04 od 9. maja 2006. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Pž-06-000-168 od 23. avgusta 2006. godine na novčanim sredstvima apelanta radi naplate duga u iznosu od 12.870,00 KM, zateznih kamata i troškova postupka kao i predaje u posjed poslovnog prostora.
3. Odlučujući o prigovoru apelanta podnesenom protiv rješenja o izvršenju iz tačke 2. ove odluke Općinski sud je osporenim Rješenjem, broj 39 0 Ip 000 795 06 Ip (stari broj 039-0-Ip-06- 000-132) od 3. novembra 2010. godine prigovor odbio, te odlučio da se predmetni izvršni postupak nastavi na način određen rješenjem o izvršenju. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je uz prigovor dostavljeno Rješenje Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-Reg-07-002-043 od 3. oktobra 2007. godine kojim je utvrđen prestanak tražitelja izvršenja zbog neusklađivanja statusa društva prema zakonu. U vezi sa tim, Općinski sud se po službenoj dužnosti obratio Općinskom sudu u Zenici, Odjeljenje registra koji je obavijestio taj sud da je doneseno Rješenje, broj 043-0- Reg-07-00-2043 od 25. decembra 2007. godine kojim je stavljeno van snage rješenje od 3. oktobra 2007. godine. Iz navedenih razloga sud je ocijenio neosnovanim prigovor apelanta da tražitelj izvršenja nije ovlašten tražiti izvršenje na temelju izvršne isprave.
4. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 39 0 Ip 000795 10 Pž od 24. maja 2011. godine odbijena je žalba apelanta podnesena protiv prvostepenog rješenja koje je u cijelosti potvrđeno. U obrazloženju je navedeno da je suprotno žalbenim navodima prvostepeni sud pravilno odbio prigovor apelanta jer je u postupku rješavanja prigovora utvrđeno da je rješenje koje je apelant dostavio uz prigovor kojim je bio utvrđen prestanak tražitelja izvršenja stavljeno van snage, a što je prvostepeni sud utvrdio provjerom kod Općinskog suda u Zenici. Prema ocjeni Kantonalnog suda pravilna je odluka prvostepenog suda i u dijelu kojem je određen nastavak izvršnog postupka na način kako je to određeno rješenjem o izvršenju. U vezi sa navedenim Kantonalni sud je istakao da u situaciji kada su apelant i tražitelj izvršenja na ročištu kod prvostepenog suda zaključili sudsku nagodbu, u skladu sa postignutim dogovorom u pogledu predmeta izvršnog postupka i dogovorili plaćanje iznosa glavnog duga u šest jednakih rata sa tačno određenim datumima dospjeća i regulisali drugi dio obaveze u pogledu predaje u posjed poslovnog prostora, prvostepeni sud je pravilno postupio u skladu sa odredbom člana 62. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 32/03 i 33/06; u daljnjem tekstu: ZIP), budući da apelant nije postupio u skladu sa preuzetim obavezama iz sudske nagodbe. Pravne posljedice odlaganja izvršenja određivanjem vremena za koje se isto odlaže imaju po svojoj pravnoj prirodi sličnost sa prekidom postupka, nakon čega se, u smislu odredbe člana 62. ZIP-a, odloženo izvršenje nastavlja i to na prijedlog tražitelja izvršenja. U konkretnom slučaju, kako je navedeno u obrazloženju, među strankama je u predmetnom izvršnom postupku bila zaključena sudska nagodba po kojoj izvršenik nije postupio jer nije ispunio preuzete obaveze iz nagodbe, nakon čega je sud pravilnom primjenom odredaba ZIP-a po prijedlogu tražitelja izvršenja nastavio izvršni postupak. U obrazloženju je istaknuto da je apelant izgubio iz vida da je upravo na zapisniku sačinjenom kod prvostepenog suda 9. januara 2008. godine konstatovano da će se, u slučaju da izvršenik ne postupi u skladu sa sudskom nagodbom izvršni postupak nastaviti u skladu sa izvršnom ispravom, a zbog čega su svi žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu neosnovani.
5. Apelant se žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. S obzirom da je apelant osporio rješenja Općinskog i Kantonalnog suda, koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na osporene odluku. Kako su predmetne odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba da odgovori na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
9. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su pravosnažnom i izvršnom Presudom Općinskog suda u Zenici, broj Ps.1663/04 od 9. maja 2006. godine kojom je naloženo apelantu da tražiocu izvršenja na ime duga isplati iznos od 12.870,00 KM zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, troškove postupka, te da tražitelju izvršenja preda u posjed poslovni prostor. Ustavni sud zapaža da je tokom izvršnog postupka saglasnošću volja među strankama zaključena sudska nagodba kojom je preciziran način plaćanje iznosa glavnog duga i to u šest jednakih rata sa tačno određenim datumima dospjeća, dok je u pogledu drugog dijela obaveze dogovoreno da će tražitelj izvršenja odustati od zahtjeva za iseljenje ukoliko apelant ispoštuje novčani dio obaveze, a da će stranke međusobni odnos regulisati ugovorom o izdavanju poslovnog prostora koji će zaključiti po isplati posljednje rate. Ustavni sud zapaža i to da je sudskom nagodbom jasno precizirano da će se u slučaju da izvršenik ne postupi u skladu sa ovom sudskom nagodbom izvršni postupak nastaviti u skladu sa izvršnom ispravom. Budući da apelant nije ispoštovao rokove iz sudske nagodbe Općinski sud je na prijedlog tražitelja izvršenja nastavio izvršni postupak, u skladu sa rješenjem o izvršenju od 12. novembra 2007. godine što je u postupku po žalbi pravilnim ocijenio i Kantonalni sud. Prema tome Ustavni sud konstatuje da se ni u sudskoj nagodbi nisu utvrđivala nikakva nova građanska prava i obaveza apelanta, budući da je obaveza apelanta prema tražitelju izvršenja utvrđena pravosnažnom Presudom Općinskog suda u Zenici, broj Ps.1663/04 od 9. maja 2006. godine, a da je sudskom nagodbom zapravo samo preciziran, odnosno olakšan način izvršenja apelantove ranije utvrđene obaveze prema tražitelju izvršenja. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana nikakva «nova građanska prava i obaveze apelanta».
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Budući da je Ustavni sud već zaključio da se predmetni postupak nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, slijedi da se apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović