Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-320/11 (Messer Sarajevo Plin DOO Sarajevo Fabrika Lukavac)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-320/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 320/11, rješavajući apelaciju Messer Sarajevo Plin DOO Sarajevo Fabrika Lukavac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Messer Sarajevo Plin DOO Sarajevo Fabrika Lukavac podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli broj P-2334/05 od 18. novembra 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli broj P-2334/05 od 2. februara 2010.

godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Messer Sarajevo Plin DOO Sarajevo Fabrika Lukavac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Harun Gadžo, uposlenik apelanta, podnio je 24. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-2334/05 od 18. novembra 2010. godine i rješenja Općinskog suda broj P-2334/05 od 2. februara 2010. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj P-2334/05 od 2. februara 2010. godine konstatovano je da se tužba koju je apelant podnio protiv F.B. (u daljnjem tekstu: tuženi) u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud zakazao pripremno ročište za 2. februar 2010. godine, na koje uredno obaviješteni apelant kao tužitelj nije pristupio, pa je sud primjenom odredbi člana 84. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci rješenja.

3. Apelant je 4. februara 2010. godine podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje koje je Općinski sud rješenjem broj P-2334/05 od 18. novembra 2010. godine odbio kao neosnovan. U obrazloženju rješenja je navedeno da u momentu zakazivanja pripremnog ročišta u spisu nije egzistirala punomoć za zastupanje apelanta, tako da je rješenje o zakazivanju pripremnog ročišta uredno dostavljeno apelantu dana 10. decembra 2009. godine. Nakon propuštanja pripremnog ročišta apelant je dostavio sudu prijedlog za povrat u pređašnje stanje i punomoć za zastupanje apelanta, koji je podnio tadašnji punomoćnik apelanta advokat Namik Silajdžić. Općinski sud je zaključio da u konkretnom slučaju do propuštanja ročišta nije došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći u smislu člana 328. stav 1. ZPP, pa je odlučio kao u dispozitivu rješenja.

4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, nadležni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, već je postupak po njegovoj tužbi obustavljen iz formalnih razloga, obzirom da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu ZPP. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno pravdati izostanak ili obezbijediti adekvatnu zamjenu sa valjanom punomoći. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove kako bi došao do konačne odluke, te obzirom da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-320/11 (Messer Sarajevo Plin DOO Sarajevo… | Sudska praksa | Aktio