Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3314/11 (M. S.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 13
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3314/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M: Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3314/11, rješavajući apelaciju Merseda Spahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Merseda Spahića podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Pr 041347 10 Pr od 4. jula 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mersed Spahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 16. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Pr 041347 10 Pr od 4. jula 2011. godine.
2. Općinski sud je rješenjem broj 43 0 Pr 041347 10 Pr od 4. jula 2011. godine oglasio apelanta odgovornim za prekršaj iz člana 13. stav 1. alineja 4. Zakona o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 28/06 i 2/10), koji je počinio na način i u vrijeme kako je opisano u dispozitivu rješenja, te mu je sud primjenom člana 98. stav 1 tačka 3. istog zakona izrekao novčanu kaznu u iznosu od 500,00 KM. Rješenje je sadržavalo pouku o pravnom lijeku kojom je apelant poučen da može u roku od osam dana od dana prijema rješenja izjaviti žalbu Kantonalnom sudu u Zenici putem Općinskog suda.
3. Prema stanju u spisu apelant nije izjavio žalbu protiv osporenog rješenja Općinskog suda.
4. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te sloboda mirnog okupljanja i sloboda udruživanja s drugima iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku apelant propustio da iskoristi raspoloživi djelotvorni pravni lijek, odnosno da u skladu sa poukom o pravnom lijeku koju je sadržavalo osporeno rješenje Općinskog suda broj 43 0 Pr 041347 10 Pr od 4. jula 2011. godine, u ostavljenom roku protiv navedenog rješenja izjavi žalbu Kantonalnom sudu. Propustom da izjavi žalbu apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović