Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3369/11 (U. A.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3369/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3369/11, rješavajući apelaciju Uzeira Arifagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Uzeira Arifagića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 17 0 Rs 029520 11 Rev od 14. juna 2011. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 RS 004002 08 Rsz od 13. oktobra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Uzeir Arifagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 22. avgusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 17 0 Rs 029520 11 Rev od 14. juna 2011. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 01 0 RS 004002 08 Rsz od 13. oktobra 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Bihaću, broj RS – 1667/05 od 18. jula 2007. godine naloženo je Vladi Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: tužena) da za Federalno ministarstvo odbrane apelantu na ime nesplaćene razlike plaće, te različitih naknada po osnovu radnog odnosa (topli obrok, jubilarna nagrada, regres) isplati iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za period, sve prezinije u izreci presude.
3. Odlučujući o žalbi tužene Kantonalni sud je Presudom, broj 01 0 RS 004002 08 Rsz od 13. oktobra 2010. godine žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način da je tužbeni zahtjev apelanta u dijelu kojim je tražio isplatu neisplećene razlike plaće i toplog obroka za 2006. godinu odbijen, dok je u ostalom dijelu žalba kao neosnovana odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem, broj 17 0 Rs 029520 11 Rev od 14. juna 2011. godine reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U predmetnom slučaju, kako je istaknuto u obrazloženju, vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u pravomoćno odbijajućem dijelu kojeg apelant revidira je iznos od 2.446,36 KM što ukazuje da imovinski cenzus kao kriterij uvjeta dozvoljenosti revizije iz odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a nije ostvaren. Vrhovni sud je sagledevajući izuzetnu dopustivosti revizije, u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a, zaključio da revizija ni po tom kriteriju nije dopuštena budući da odlučivanje o predmetnoj reviziji ne bi imalo uticaja na usvajanje određenog pravnog shvatanja koje je od značaja za jedinstvenu pravilnu primjenu u drugim slučajevima.
5. Apelant nije precizirao prava iz Ustava Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) za koja smatra da su osporenim odlukama povrijeđena, ali se iz navoda apelacije može zaključiti da se zapravo žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda, broj 01 0 RS 004002 08 Rsz od 13. oktobra 2010. godine izjavio reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda, broj 17 0 Rs 029520 11 Rev od 14. juna 2011. godine odbačena kao nedopuštena iz razloga navedenih u tačci 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u predmetnom slučaju bili neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj 01 0 RS 004002 08 Rsz od 13. oktobra 2010. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 14. juna 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. avgusta 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović