Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3379/11 (G. P.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3379/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3379/11, rješavajući apelaciju Gordane Puljarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Puljarević podnesena protiv Rješenja Odbora za žalbe Jedinice lokalne samouprave Banjaluka, broj 10.5-050-546/11 od 10. juna 2011.

godine i Odluke Načelnika opštine Gradiška, broj 02-125-1/11 od 18.

marta 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Puljarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, podnijela je 22. avgusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Odbora za žalbe Jedinice lokalne samouprave Banjaluka (Odbor za žalbe), broj 10.5-050- 546/11 od 10. juna 2011. godine i Odluke Načelnika opštine Gradiška (Načelnik), broj 02-125-1/11 od 18. marta 2011. godine.

2. Odlukom Načelnika, broj 02-125-1/11 od 18. marta 2011. godine odbijen je kao neosnovan prigovor apelantice na ocjenu rada za 2010. godine, te je potvrđena ocjena «ističe se» koju je 9. marta 2011. godine u svojstvu neposrednog rukovodioca za apelanticu odredio načelnik odjeljenja za inspekcije.

3. Odlučujući o žalbi apelantice podnesenoj protiv odluke Načelnika Odbor za žalbe je Rješenjem, broj 10.5-050-546/11 od 10. juna 2011. godine žalbu odbio i potvrdio osporeno rješenje uz obrazloženje da je nakon uvida u cjelokupan spis utvđeno da je žalba neosnovana, te da je prvostepeni organ izvršio ocjenjivanje, u skladu sa važećim pravilima kojim je regulisano ocjenjivanje rada službenika lokalne samouprave. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da nije dozvoljena žalba protiv rješenja, ali da se može pokrenuti spor tužbom kod nadležnog suda u roku od 30 dana.

4. Prema navodima apelacije apelantica nije pokrenula upravni spor pred nadležnim okružnim sudom radi poništenja osporenog drugostepenog rješanja.

5. Apelantica se žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo iz «člana II/2. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kao i pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovin, Anex-a I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz čl. 2 i 7. (i) i (c) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju». Apelantica je istakla da nije tražila sudsku zaštitu budući da u pouci o pravnom lijeku u osporenom rješenju Odbora za žalbe nije bio preciziran sud pred kojim je trebalo da pokrene upravni spor.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku apelantica propustila da iskoristi raspoloživi pravni lijek, odnosno da u skladu sa poukom o pravnom lijeku, tužbom pred nadležnim sudom pokrene upravni spor radi poništenja osporenog rješenja Odobora za žalbe, broj 10.5-050- 546/11 od 10. juna 2011. godine kako bi na taj način došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog razmatranja pred Ustavnim sudom. Činjenica da Odbor za žalbe u osporenom rješenju u pouci o pravnom lijeku nije precizirao koji je sud nadležan za vođenje upavnog spora u predmetnom slučaju ne opravdava apelanticu za nekorištenje tog raspoloživog pravnog sredstva budući da je apelantici, kao službenici Odjeljenja za inspekcijske poslove Gradiška na radnom mjestu - tržišni inspektor, morala i trebala biti poznata činjenica da upravne sporove rješava okružni sud i to prema sjedištu prvostepenog organa, odnosno u predmetnom slučaju radi se o Okružnom sudu u Banjaluci. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3379/11 (G. P.) | Sudska praksa | Aktio