Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3408/11 (A. K.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3408/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3408/11, rješavajući apelaciju Amre Kahvedžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amre Kahvedžić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 028814 10 Rev od 26. maja 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 028814 10 Gž od 14.
septembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 028814 09 P od 25. juna 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Amra Kahvedžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Meho Ajanović i Armela Beganović, advokati iz Zenice, podnijela je 25. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 P 028814 10 Rev od 26. maja 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 028814 10 Gž od 14. septembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 028814 09 P od 25. juna 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 P 028814 09 P od 25. juna 2010. godine, u pravnoj stvari apelantice protiv tužene «Prva gimnazija» Zenica (u daljnjem tekstu: tužena), radi poništenja odluka, vraćanja na posao i zaključivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, vsp. 1.000,00 KM, poništene su kao nezakonite odluke tužene i to odluka broj 495-2/09 i odluka broj 495-3/09 od 23. septembra 2009. godine (stav I izreke presude). Nadalje, odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je apelantica tražila da se tuženoj naloži da joj uspostavi radni odnos onakav kakav je bio prije donošenja navedenih odluka, a prema odlukama broj 455-1/09, broj 455-2/09 i broj 455-3/09, sve od 3. septembra 2009. godine, kojim je apelantica primljena u radni odnos kod tužene na mjesto profesora engleskog jezika i književnosti, te da zaključi sa apelanticom ugovor o radu na neodređeno vrijeme i naknadi joj troškove parničnog postupka (stav II izreke presude). Najzad, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka (stav III izreke presude).
3. Presudom Kantonalnog suda broj 43 0 P 028814 10 Gž od 14. septembra 2010. godine žalbe stranaka su odbijene kao neosnovane i presuda Općinskog suda broj 43 0 P 028814 09 P od 25. juna 2010. godine potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 028814 10 Rev od 26. maja 2011. godine revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 028814 10 Gž od 14. septembra 2010. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te na odredbu člana 321. stav 2. ZPP-a kojom je propisano da je, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Naime, Vrhovni sud je istakao da je u konkretnom slučaju, spor nenovčani, pa je za ocjenu prava na dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je apelantica u svojoj tužbi označila – član 53. stav 2. tačka 5., član 316. stav 1. u vezi sa članom 321. stav 2. ZPP-a. To znači da je apelantica, označavanjem vrijednosti predmeta spora na iznos od 1.000,00 KM pristala na posljedice koje proizlaze iz odredbe člana 237. stav 2. ZPP, odnosno, da stranke ne mogu pobijati revizijom drugostepenu odluku s obzirom da označena vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.
5. Apelantica se žali da su joj osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 028814 10 Gž od 14. septembra 2010. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 028814 10 Rev od 26. maja 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 26. maja 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda morala primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. augusta 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović