Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3431/11 (Hercegovačko-neretvanski kanton)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3431/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3431/11, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 010505 11 Rev od 9.

juna 2011. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 26. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Rs 010505 11 Rev od 9. juna 2011. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 Rs 010505 06 Rs od 29. aprila 2010. godine, u pravnoj stvari tužitelja H.Č., A.A., A.I. i M.S. (u daljnjem tekstu: tužitelji) protiv apelanta, radi isplate, obavezan je apelant isplatiti tužiteljima H.Č. i M.S. naknadu na ime regresa za 2003. godinu, 2004. godinu i 2005. godinu, svim tužiteljima na ime naknade po osnovu ishrane za period od šestog mjeseca 2003. godine zaključno sa jedanaestim mjesecom 2009. godine, na ime obračunatih zateznih kamata na isplaćeni dio toplog obroka, na ime doprinosa iz plate i na platu za penzijsko i invalidsko osiguranje Zavodu PIO/MIO, kao i na ime doprinosa na ime beneficiranog radnog staža iz plate i na platu tužiteljima H.Č., A.A. i M.S., novčane iznose pobliže navedene u izreci prvostepene presude, te je obavezan apelant da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.588,88 KM sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostepene presude pa do isplate.

3. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 010505 10 Rsž od 14. oktobra 2010. godine žalba apelanta je djelimično uvažena i to u dijelu odluke o parničnim troškovima, na način da je apelant obavezan da tužiteljima plati na ime parničnih troškova iznos od 3.785,36 KM umjesto dosuđenog iznosa od 5.588,88 KM, dok je u ostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 010505 11 Rev od 9. juna 2011. godine odbačene su kao nedopuštene revizije apelanta i tužitelja izjavljene protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 010505 10 Rsž od 14. oktobra 2010. godine. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. u vezi sa članom 365. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), kojima je propisano da su tužitelji u konkretnoj pravnoj stvari formalni suparničari, pa se u takvim procesnim okolnostima dopustivost revizije cijeni s obzirom na pojedinačnu vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od suparničara, a ne po njihovom zbiru. Također, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. ZPP, u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena, u smislu navedene zakonske odredbe, jer vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u odnosu na tužitelje pojedinačno ne dostiže imovinski cenzus preko 10.000,00 KM. Najzad, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 010505 10 Rsž od 14. oktobra 2010. godine ranije podnio apelaciju, koja je registrovana pod brojem AP 4637/10. Ustavni sud je 12. maja 2011. godine donio Odluku o dopustivosti AP 1791/09 (dostupna na www.ustavnisud.ba), kojom je apelaciju AP 4637/10, zajedno sa ostalim apelacijama, odbacio kao očigledno (prima facie) nedopuštenu. U obrazloženju odluke AP 1791/09 je navedeno da je ista činjenična i pravna pitanja Ustavni sud već razmatrao u predmetu broj AP 1711/08 (odluka o dopustivosti Ustavnog suda od 8. decembra 2010. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba), u kojoj je, između ostalog, zaključio da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke o tome zašto se moraju primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora. Ustavni sud je u odluci AP 1791/09 zaključio da smatra da se isti zaključak može donijeti i u odnosu na predmetne apelacije, uključujući i apelaciju AP 4637/10, pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke pozvao na obrazloženje iz navedene odluke AP 1711/08.

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. st. 1. i 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glase:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

8. Ustavni sud zapaža da je apelant kao osporenu odluku naveo rješenje Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 010505 11 Rev od 9. juna 2011. godine kojim je njegova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 010505 10 Rsž od 14. oktobra 2010. godine odbačena kao nedopuštena. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena. Konačna odluka, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 010505 10 Rsž od 14. oktobra 2010. godine.

9. Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na isto pitanje na koje se odnosila ranija apelacija AP 4637/10, kojom je apelant osporavao presudu Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 010505 10 Rsž od 14. oktobra 2010. godine. Ustavni sud je apelantovu apelaciju broj AP 4637/10 spojio sa drugim apelacijama koje su se odnosile na isto činjenično i pravno pitanje i donio grupnu odluku Ustavnog suda broj AP 1791/09 od 12. maja 2011. godine. U navedenoj odluci je već utvrđeno da su apelantovi navodi iz apelacije broj AP 4637/10, koja je podnesena protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 010505 10 Rsž od 14. oktobra 2010. godine, očigledno (prima facie) neosnovani. Shodno tome, Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija AP 4637/10 o kojoj je Ustavni sud 12. maja 2011. godine donio konačnu i obavezujuću odluku broj AP 1791/09, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3431/11 (Hercegovačko-neretvanski kanton) | Sudska praksa | Aktio