Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3437/11 (E. M.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3437/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3437/11, rješavajući apelaciju Envera Memića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Memića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 87 0 P 000846 10 Rev od 7. juna 2011. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Enver Memić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Refika Jaramaz, advokat iz Doboja, podnio je 26. avgusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 87 0 P 000846 10 Rev od 7. juna 2011. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-30/02 od 5. jula 2002. godine usvojen je tužbeni zahtjev Općine Teslić (u daljnjem tekstu: tužitelj) i poništen je ugovor o korištenju stana u Tesliću u Ulici Svetog Save broj 30 (u daljnjem tekstu: predmetni stan)., broj I/11-3436/91 zaključen dana 17. oktobra 1991. godine između SIZ-a stanovanja komunalnih djelatnosti Teslić i apelanta.
3. Presudom Okružnog suda u Doboju, broj Gž-127/03 od 27. maja 2004. godine kojom je postupak pravosnažno okončan, preinačena je presuda iz tačke 2 ove odluke tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Rješenjem Osnovnog suda, broj 07 0 P 000 846 01 P od 17. septembra 2009. godine koje je u cijelosti potvrđeno Rješenjem Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 87 0 P 000846 09 Gž od 30. juna 2010. godine odbijen je prijedlog za ponavljanje postupka predložen od strane tužitelja i umješača na strani tužitelja Dušana Stevića (u daljnjem tekstu: umješač) kojim je traženo ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Okružnog suda, broj Gž-127/03 od 27. maja 2004. godine.
5. Odlučujući o reviziji tužitelja i umješača Vrhovni sud je Rješenjem, broj 87 0 P 000846 10 Rev od 7. juna 2011. godine reviziju usvojio, drugostepeno rješenje preinačio na način da je žalba uvažena, prvostepeno rješenje preinačeno tako da je dozvoljeno ponavljanje postupka, te Presuda Osnovnog suda, broj P/02 od 5. jula 2002. godine i Presuda Okružnog suda, broj Gž-127/03 od 27. maja 2004. godine ukinute. Vrhovni sud se u obrazloženju pozvao na odredbu člana 421. stav 1. tačka 9. Zakona o parničnom postupku («Službeni list SFRJ», br. 4/77, 36/80, 69/82, 54/84, 74/87, 57/89, 20/90 i 36/91 i «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 17/93, 14/94, 32/94: u daljnjem tekstu: raniji ZPP) u vezi sa odredbom člana 456. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da se postupak koji je odlukom suda pravosnažno okončan, može po prijedlogu stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice i nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrebljeni u ranijem postupku. Prema ocjeni Vrhovnog suda nove činjenice su činjenice koje su postojale u momentu zaključenja glavne rasprave pred prvostepenim sudom. U konkretnom slučaju pozivajući se na nove činjenice i nove dokaze, tužitelj se pozvao na pravosnažnu presudu na osnovu priznanja Osnovnog suda od 5. avgusta 2004. godine kojom je poništen kao apsolutno ništav pravni posao, ugovor o rješavanju stambenog pitanja zaključen 1. oktobra 1991. godine između DP «Destilacija» Teslić i Organa uprave SO Teslić, te je istom presudom utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetnog stana. Shodno navedenom Vrhovni sud je zaključio da ugovor o rješavanju stambenog pitanja zaključen 1. oktobra 1991. godine, kao ništav pravni posao, nije proizveo pravno dejstvo od samog početka, što znači da je ta činjenica postojala i u momentu zaključenja glavne rasprave 5. jula 2002. godine u postupku koji je tužitelj pokrenuo radi poništenja ugovora o korištenju stana koji je zaključen na temelju ugovora o rješavanju stambenog pitanja od 1. oktobra 1991. godine. Na temelju svega navedenog Vrhovni sud je zaključio da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili odredbu člana 421. stav 1. tačka 9. ranijeg ZPP-a, a u vezi sa odredbom člana 456. stav 1. ZPP-a, a što je bilo od odlučnog uticaja za donošenje pravilne odluke
6. Iz izreke rješenja Vrhovnog suda je vidljivo da je taj sud odlučio da usvoji reviziju i preinači osporena rješenja na način da je usvojena žalba, dozvoljeno ponavljanje postupka i presude Osnovnog i Okružnog iz tač. 2. i 3. ove odluke ukinute. Dakle, iz stanja spisa proizlazi da je ponovni postupak u toku pred Osnovnim sudom.
7. Apelant nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je ponovni postupak pred Osnovnim sudom okončan.
8. Apelant se žali da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo iz člana 13. Evropske konvencije.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
11. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Osnovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović