Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3438/11 (V. K.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Prekršajni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3438/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3438/11, rješavajući apelaciju Velimira Kuprešaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Velimira Kuprešaka podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Pr 005289 11 Pžp od 30. juna 2011. godine i Rješenja po priznanju Osnovnog suda u Tesliću, broj 87 0 Pr 005289 10 Pr od 10. novembra 2010. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Velimir Kuprešak (u daljnjem tekstu: apelant) iz mjesta Donji Rankovići kod Teslića, podnio je 26. avgusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 Pr 005289 11 Pžp od 30. juna 2011. godine i Rješenja po priznanju Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 Pr 005289 10 Pr od 10. novembra 2010. godine. Apelant je predložio Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru kojom bi se obustavilo svako eventualno izvršenje osporenog rješenja po priznanju.
2. Rješenjem po priznanju, broj 87 0 Pr 005289 10 Pr od 10. novembra 2010. godine apelant je oglašen odgovornim što je na način pobliže preziran u dispozitivu rješenja počinio prekršaj iz člana 41. stav 1. tačka a) Zakona o šumama («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 75/08) te mu je na temelju odredbe člana 101. stav 3. t.ž. istog zakona uz primjenu odredbe člana 13. Zakona o prekršajima («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 34/06) izrečena uslovna osuda kojom mu je zbog prekršaja iz odredbe člana 41. stav 1. tačka a) Zakona o šumama kažnjivog po odredbi člana 101. stav 3. tačka ž) istog zakona utvrđena novčana kazna u iznosu od 500,00 KM koja se neće izvršiti, naplatiti ako apelant u vrijeme provjeravanja u periodu od godinu dana ne izvrši isti prekršaj ili ispuni drugi uvjet koji mu odredi sud. Istim rješenjem apelant je obavezan da ŠG «Borja» (u daljnjem tekstu: oštećeni) naknadi štetu u iznosu od 618,95 KM. Ujedno apelant je oslobođen od plaćanja troškova sudskog postupka na temelju odredbe člana 99. stav 4. Zakona o krivičnom postupku RS («Sužbeni glasnik Republike Srpske», br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07 i 119/08; u daljnjem tekstu: ZKP RS). U obrazloženju je navedeno da je sud prilikom odmjeravanja uslovne osude cijenio težinu izvršenog prekršaja, ali i osobito olakšavajuće okolnosti na strani apelanta naročito to što je prihvatio odgovornost na usmenom pretresu, okolnost da je nezaposlen, da do sada nije kažnjavan, da ima porodicu, te da su drva bila namijenjana za ogrijev cijeneći da će se sa izrečenom uslovnom osudom postići svrha vođenja prekršajnog postupka, te da će se apelant ubuduće kloniti činjenja prekršaja te ili slične vrste. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv rješenja može podnijeti žalba Okružnom sudu, ali i to da se apelant može žaliti samo u pogledu izrečene sankcije.
3. Apelant je protiv rješenja o priznanju blagovremeno podnio žalbu Okružnom sudu koji je Rješenjem, broj 87 0 Pr 005289 11 Pžp od 30. juna 2011. godine žalbu odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju je navedeno da je odredbom člana 48. stav 1. Zakona o prekršajima propisano da ako okrivljeni na usmenom pretresu izjavi da prihvata odgovornost u tom slučaju sud samo razmatra vrstu i visinu sankcije, te da u tom slučaju okrivljeni može pobijati rješenje samo u odnosu na odluku o sankciji i zaštitnoj mjeri. Budući da je apelant na usmenom pretresu pred prvostepenim sudom prihvatio odgovornost za prekršaj to je, prema ocjeni Okružnog suda, apelantova žalba podnesena zbog povrede materijalnog propisa o prekršajima nedozvoljena.
4. Apelant se žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na djelotovoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. S obzirom na to da apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je, prije svega, da Ustavni sud odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta, odnosno da li se u predmetnom postupku odlučivalo oosnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, u smislu prava na pravično suđenje.
8. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Okružnog suda kojim je odbačena kao nedozvoljena žalba apelanta podnesena protiv rješenja po priznanju, budući da se apelant na usmenom pretresu izjasnio da prihvata odgovornost za učinjeni prekršaj i da je u tom slučaju dozvoljena žalba samo u dijelu odluke o sankciji. Međutim, apelant je protiv prvostepene odluke podnio procesno nedopustivu žalbu zbog nepravilne primjene propisa o prekršajima, pa Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti žalbe protiv rješenja po priznanju. Prema tome, ishod procedure u kojoj je doneseno osporeno rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, s kojom je pod određenim uslovima izjednačena i prekršajna odgovornost, budući da je apelant pred prvostepnim organom priznao svoju prekršajnu odogovornost, a da je apelacijom osporio procesnu odluku. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter tog prava, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović