Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3442/11 (H. T.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3442/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3442/11, rješavajući apelaciju Huse Topića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Huse Topića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 012526 11 Rev od 9. juna 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 012526 10 Rsz od 20. oktobra 2010.

godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 Rs 012526 06 Rs od 25. maja 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Huse Topić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 26. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Rs 012526 11 Rev od 9. juna 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 012526 10 Rsz od 20. oktobra 2010. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 Rs 012526 06 Rs od 25. maja 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 Rs 012526 06 Rs od 25. maja 2010. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv tuženog Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tuženi, na ime razlike plaća za period od 1. marta 2003. godine do 31. marta 2005. godine, isplati iznos od 4.505,24 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te da mu isplati razliku minulog staža u iznosu od 487,36 KM, uz naknadu troškova parničnog postupka, sve u roku od 15 dana. Također, apelant je obavezan tuženom naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.811,16 KM.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 012526 10 Rsz od 20. oktobra 2010. godine žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda broj 07 58 Rs 012526 06 Rs od 25. maja 2010. godine.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 012526 11 Rev od 9. juna 2011. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 012526 10 Rsz od 20. oktobra 2010. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojima stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Naime, Vrhovni sud je istakao da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 4.992,60 KM, za koji iznos je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom, zbog čega revizija nije dopuštena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.

5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 012526 10 Rsz od 20. oktobra 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 012526 11 Rev od 9. juna 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. S obzirom na to da je apelantu 30. oktobra 2010. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 012526 10 Rsz od 20. oktobra 2010. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. augusta 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3442/11 (H. T.) | Sudska praksa | Aktio