Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3496/11 (N. K., D. J., R. M., V. N. i H. I.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3496/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-3496/11, rješavajući apelaciju Nermine Kostić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nermine Kostić, Dinke Jajčanin, Ramiza Mičivode, Vehida Nuhanovića i Huseina Imamovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 050550 11 Rev od 9. juna 2011.

godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 050550 09 Gz od 21. septembra 2010. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 050550 05 P od 30. juna 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nermina Kostić, Dinka Jajčanin, Ramiz Mičivoda, Vehid Nuhanović i Husein Imamović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 5. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 050550 11 Rev od 9. juna 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 050550 09 Gz od 21. septembra 2010. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 050550 05 P od 30. juna 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 050550 05 P od 30. juna 2009. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 050550 09 Gz od 21. septembra 2010. godine, apelanti su odbijeni u cjelosti sa tužbenim zahtjevom kojim su tražili da se obaveže tužena Federacija Bosne i Hercegovine-Vlada Federacije Bosne i Hercegovine da im na ime razlike naknade za ishranu u toku rada za periode navedene izreci prvostepene presude isplati određene novčane iznose, takođe navedene u izreci prvostepene presude, zajedno sa zateznim kamatama, kao i da im plati troškove postupka.

3. Apelanti su izjavili reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 050550 09 Gz od 21. septembra 2010. godine, koja je odbačena Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 050550 11 Rev od 9. juna 2011. godine. U obrazloženju svog rješenja, Vrhovni sud je konstatovao da su apelanti formalni suparničari u smislu odredbe člana 362. stav 2. u vezi sa čl. 365. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), te da se, shodno tome, dopustivost revizije cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od suparničara, a ne po njihovom zbiru. Nadalje, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. ZPP, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U vezi sa tim Vrhovni sud je konstatovao da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena u smislu navedene zakonske odredbe, jer je vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ispod 10.000,00 KM za svakog od apelanata pojedinačno. Takođe, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da revizija nije dopuštena na po odredbi člana 237. stav 3. ZPP. Shodno navedenom, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci primjenom odredbe člana 247. ZPP-a.

4. Apelanti se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 050550 09 Gz od 21. septembra 2010. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 050550 11 Rev od 9. juna 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 050550 09 Gz od 21. septembra 2010. godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji izjavljenoj protiv te presude doneseno 9. juna 2011. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda morali primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. septembra 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović