Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3555/11 (D. B.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3555/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3555/11, rješavajući apelaciju Dušana Blagojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Blagojevića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 004360 10 Rev od 14. juna 2011. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 004360 09 Gz od 2. juna 2010. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 004360 05 P od 20. oktobra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dušan Blagojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lopara, kojeg zastupa Blaško Božić, advokat iz Lopara, podnio je 5. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 004360 10 Rev od 14. juna 2011. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 004360 09 Gz od 2. juna 2010. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 004360 05 P od 20. oktobra 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 80 0 P 004360 05 P od 20. oktobra 2009. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv tuženih V.B. (u daljnjem tekstu: prvotužena) i Srpske pravoslavne crkvene opštine Priboj (u daljnjem tekstu: drugotužena), radi poništenja, vsp. 1.000,00 KM, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta da se poništi Ugovor o poklonu, broj OV: 716/98 od 14. augusta 1998. godine, zaključen pred Osnovnim sudom u Loparama između tuženih, kojim ugovorom prvotužena kao poklonodavac poklanja drugotuženoj nekretnine iz zk.ul.br. 169 k.o. Priboj, 2000 m2 od parcele kč.br. 406 zvane «Polje», ukupne površine 7130 m2, upisane u Pl.br. 10/10 k.o. Peljave, te je apelant obavezan da prvotuženoj na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 920,00 KM, u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude.

3. Presudom Okružnog suda broj 80 0 P 004360 09 Gz od 2. juna 2010. godine žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda Osnovnog suda broj 80 0 P 004360 05 P od 20. oktobra 2009. godine.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 004360 10 Rev od 14. juna 2011. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda broj 80 0 P 004360 09 Gz od 2. juna 2010. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju, apelant je u tužbi kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 1.000,00 KM, a tuženi nisu prigovarali označenoj vrijednosti predmeta spora, niti je prvostepeni sud, u smislu odredbe člana 321. stav 3. ZPP, na pripremnom ročištu koje je održano 7. novembra 2007. godine, brzo i na pogodan način provjerio tačnost naznačene vrijednosti, odnosno nije donio rješenje kojim bi odredio vrijednost predmeta spora u iznosu drugačijem od onoga kako ga je apelant označio. To znači da je apelant, označavanjem vrijednosti predmeta spora na iznos od 1.000,00 KM pristao na posljedice koje proizlaze iz odredbe člana 237. stav 2. ZPP, odnosno, da stranke ne mogu pobijati revizijom drugostepenu odluku s obzirom da označena vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant navodi da se u konkretnom slučaju radi o «kršenju osnovnih načela obligacionog prava (čl.1-24. ZOO) i principa međunarodnih građanskih prava predviđenih međunarodnim ugovorima».

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 80 0 P 004360 09 Gz od 2. juna 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 004360 10 Rev od 14. juna 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 14. juna 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. septembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3555/11 (D. B.) | Sudska praksa | Aktio