Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3609/11 (B. V.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Kazna
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3609/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3609/11, rješavajući apelaciju Borislava Vasića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Borislava Vasića podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj K-134/05 od 4. jula 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Borislav Vasić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Radomir Bijelić, advokat iz Prnjavora, podnio je 10. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-134/05 od 4. jula 2011. godine.

2. Osnovni sud je rješavajući, u ponovnom postupku, u krivičnom predmetu protiv apelanta zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 337. stav 4. u vezi sa stavom 3. Krivičnog zakona Republike Srpske, donio presudu broj K-134/05 od 26. decembra 2005. godine kojom je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Također, apelant je obavezan da oštećenima J.Ž. i V.Ž. isplati iznos od 25.000,00 KM, na osnovu člana 108. stav 2. Zakona o krivičnom postupku («Službeni list SFRJ» broj 4/77, 36/77, 13/85, 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90; u daljnjem tekstu: ZKP).

3. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Kž-06-000 090 od 13. aprila 2006. godine preinačena je presuda Osnovnog suda broj K-134/05 od 26. decembra 2005. godine samo u pogledu imovinsko-pravnog zahtjeva, tako što je apelant obavezan na osnovu člana 108. stav 2. ZKP da Opštini Prnjavor, na ime imovinsko-pravnog zahtjeva, plati iznos od 25.000,00 KM u roku od 30 dana, dok je u ostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmjenjena.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj K-134/05 od 4. jula 2011. godine odbačen je kao nedopušten zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Osnovnog suda broj K-134/05 od 26. decembra 2005. godine, izjavljen od strane apelanta. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je članom 457. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske-prečišćeni tekst od 2. novembra 2009. godine, propisano da će se u postupcima u kojima je do 1. jula 2003. godine podnesen zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude ili zahtjev za vanredno ublažavanje kazne, postupak nastaviti i završiti po odredbama ZKP-a, kao i prema izmjenama i dopunama navedenog zakona objavljenim u «Službenom glasniku Republike Srpske» br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01. Shodno navedenom, Osnovni sud je odlučio kao u izreci rješenja, imajući u vidu da je apelant podnio zahtjev sudu nakon navedenog datuma.

5. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant je predložio Ustavnom sudu da naloži Vladi Republike Srpske da mu u roku od tri mjeseca isplati iznos od 3.300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant osporava rješenje Osnovnog suda kojim je odbačen kao nedopušten apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv procesnog rješenja Osnovnog suda kojim se odlučivalo o zahtjevu za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti o apelantovim građanskim pravima i obavezama, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3609/11 (B. V.) | Sudska praksa | Aktio