Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3615/11 (H. V., Š. A. i M. I.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3615/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3615/11, rješavajući apelaciju Husnije Vehabovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Husnije Vehabovića, Šefika Ahmetovića i Mustafe Ibrakovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 067156 11 Rev od 21. juna 2010. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 003878 09 Gž od 18. marta 2011. godine i zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Husnija Vehabović, Šefik Ahmetović i Mustafa Ibraković (u daljnjem tekstu:

apelant), koje zastupa Zlata Begić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 9. septembar 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 067156 11 Rev od 21. juna 2010. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 P 003878 09 Gž od 18. marta 2011. godine.

2. Apelanti su pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) tužbom pokrenuli parnični postupak protiv Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate na ime razlike toplog obroka, regresa, te na ime jubilarne nagrade, za period preciziran u izreci presude, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. septembra 2008. godine, pa do isplate.

3. Odlučujući o tužbenom zahtjevu iz tačke 2. ove odluke Općinski sud je donio Presudu, broj 032-0-P 08-00 2973 od 27. aprila 2009. godine kojom je obavezao tuženog da apelantima na ime potraživanih naknada iz radnog odnosa isplati iznose precizirane u izreci presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i da apelantima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.408,00 KM.

4. Kantonalni sud je odlučujući o žalbi tuženog podnesenoj protiv prvostepene presude donio Presudu broj 03 0 P 003878 09 Gž od 18. marta 2011. godine kojom je žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način pobliže preciziran u izreci presude, dok je u preostalom dijelu žalbu tuženog odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Ujedno odbijen je zahtjev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Apelanti su protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu. Rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 067156 11 Rev od 21. juna 2010. godine (najvjerovatnije da se radi o 2011. godini, dakle radi se formalnoj grešci Vrhovnog suda pri izradi presude u odnosu na datum odnosno godinu donošenja presude) revizija apelanata je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da su apelanti u tom sporu obični formalni suparničari, u smislu odredbe člana 362.stav 1. tačka 2. ZPP-a, i budući da je procesni položaj svakog od njih samostalan, kako je u obrazloženju istaknuto, to se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih, a prema stanju spisa je očigledno da pobijani dio drugostepene presude ni za jednog od apelanata ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM, predviđen odredbom člana 237. stav

2. ZPP-a. Vrhovni sud nije našao ni osnova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a jer, prema ocjeni tog suda, odlučivanje po predmetnoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

6. Apelanti se žale da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Apelanti su protiv Presude Kantonalnog suda, 03 0 P 003878 09 Gž od 18. marta 2011. godine izjavili reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda, broj 32 0 P 067156 11 Rev od 21. juna 2010. godine odbačena kao nedopuštena iz razloga navedenih u tačci 5. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda. Stoga proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj 03 0 P 003878 09 Gž od 18. marta 2011. godine.

10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 21. juna 2011. godina, a ne 2010. godine kako je u rješenju pogrešno navedeno, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda apelanti morali primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. septembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3615/11 (H. V., Š. A. i M. I.) | Sudska praksa | Aktio