Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3616/11 (S. B., A. K. i A. H.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3616/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3616/11, rješavajući apelaciju Seada Buljubašića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Seada Buljubašića, Amira Karića i Alije Husejnovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 012916 11 Rev od 14. juna 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 012916 10 Gž od 19. januara 2011. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 012916 08 P od 18. oktobra 2010.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sead Buljubašić, Amir Karić i Alija Husejnović (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Gračanice, koje zastupa Zlata Begić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 9. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 012916 11 Rev od 14. juna 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 012916 10 Gž od 19. januara 2011. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 012916 08 P od 18. oktobra 2010. godine.

2. Stavom prvim izreke presude Općinskog suda broj 32 0 P 012916 08 P od 18. oktobra 2010. godine, u pravnoj stvari apelanata protiv Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa, vsp. 12.000,00 KM, tuženi je obavezan da isplati apelantima na ime razlike manje isplaćenog toplog obroka za period od 1. juna 2005. godine do 7. septembra 2005. godine, kao i na ime razlike neisplaćenog regresa za 2005. godinu, iznose pobliže navedene u izreci presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. juna 2008. godine pa do isplate. Stavom drugim izreke presude apelanti su odbijeni sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razliku naknade za topli obrok za period od 8. septembra 2005. godine do 31. decembra 2007. godine i razlike regresa za 2006. i 2007. godinu. Nadalje, stavom trećim izreke presude utvrđeno je da je tužbeni zahtjev prvoapelanta u dijelu u kojem je tražio isplatu naknade na ime jubilarne nagrade i isplatu na ime novčane pomoći zbog teže bolesti, povučen. Najzad, stavom četvrtim izreke presude obavezan je tuženi da isplati apelantima troškove postupka u iznosu od 608,70 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 012916 10 Gž od 19. januara 2011. godine žalbe parničnih stranaka su odbijene i presuda Općinskog suda broj 32 0 P 012916 08 P od 18. oktobra 2010. godine potvrđena. Također je odbijen i zahtjev apelanata za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 012916 11 Rev od 14. juna 2011. godine revizija koju su apelanti izjavili protiv presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 012916 10 Gž od 19. januara 2011. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da su u konkretnom slučaju apelanti formalni (obični) suparničari (član 362. stav 2. u vezi sa članom 365. ZPP), pa se dopustivost revizije cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude svakog od pojedinih suparničara, a ne po njihovom zbiru. U vezi s tim, Vrhovni sud je konstatovao da u predmetnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u odbijajućem dijelu ni za jednog od apelanata ne prelazi dozvoljeni cenzus, što ukazuje da imovinski cenzus kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije u smislu člana 237. stav 2. ZPP, niti za jednog od apelanata nije ostvaren. Najzad, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelanti se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 012916 10 Gž od 19. januara 2011. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 012916 11 Rev od 14. juna 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 14. juna 2011. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda morali primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. septembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3616/11 (S. B., A. K. i A. H.) | Sudska praksa | Aktio