Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3632/11 (A. K.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3632/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3632/11, rješavajući apelaciju Abdulaha Kapetanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Abdulaha Kapetanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 001256 10 Rev od 21. aprila 2011.

godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07- 001806 od 30. juna 2010. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-1238/05 od 21. maja 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Abdulah Kapetanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Kenan Ademović, advokat iz Sarajeva, podnio je 12. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 P 001256 10 Rev od 21. aprila 2011. godine (očiglednom omaškom Vrhovnog suda kao godina donošenja rješenja navedena je 2010. umjesto 2011. godina) , presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-07-001806 od 30. juna 2010. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1238/05 od 21. maja 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-1238/05 od 21. maja 2007. godine (stavom I izreke) usvojen je tužbeni zahtjev Rabije Brzika-Korizek (u daljnjem tekstu: tužiteljica) i utvrđeno da je ništav kupoprodajni ugovor zaključen 9. novembra 2002. godine između tužiteljice kao kupca i apelanta kao prodavca, za nekretnine pobliže opisane u izreci presude, te je naloženo apelantu da tužiteljici vrati iznos od 12.500,00 KM koje je primio na ime kupoprodajne cijene sa zakonskim zateznim kamatama, a da tužiteljica istovremeno apelantu preda u posjed nekretnine koje su bile predmet kupoprodaje. Stavom II izreke presude odbijen je kao neosnovan apelantov protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužiteljica da mu isplati iznos od 9.127,54 KM sa zakonskim zateznim kamatama, dok je stavom III izreke presude apelant obavezan da na ime troškova postupka tužiteljici isplati iznos od 5.319,43 KM.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-001806 od 30. juna 2010. godine apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda u osporenom dijelu (stav II i III izreke) potvrđena, dok je u neosporenom dijelu (stav I izreke) prvostepena presuda ostala neizmjenjena.

4. Protiv presude Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 P 001256 10 Rev od 21. aprila 2011. godine revizija apelanta je odbačena kao nedopoštena. Vrhovni sud se u svom rješenju pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je prije svega napomenuo da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari protivtužbeni zahtjev apelanta koji je vrijednost spora označio u iznosu od 5.000,00 KM, u skladu sa kojim određenjem je pokrenut i vođen postupak pred sudom, sve do 2. oktobra 2006. godine, kada je apelant, pismenim podneskom dostavljenim prvostepenom sudu, precizirao protivtužbeni zahtjev na način da je predložio donošenje presude kojom bi se obavezala tužiteljica da mu isplati iznos od 9.127,54 KM sa zakonskom zateznom kamatom i u odnosu na koju vrijednost je ovaj postupak i okončan donošenjem pobijane presude. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je naveo da je vrijednost spora utvrđena u smislu odredbi člana 53. stav 2. tačka 5. i člana 316. stav 2. ZPP-a. Dosljedno navedenom, Vrhovni sud je konstatovao da je apelant u tužbi označio vrijednost spora, u iznosu od 9.127,54 KM, koji ne prelazi vrijednosni kriterij iz člana 237. stav 2. ZPP-a, pa revizija kao vanredan pravni lijek u konkretnom slučaju nije dopuštena.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo da ne bude diskriminiran iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-001806 od 30. juna 2010. godine izjavio reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 P 001256 10 Rev od 21. aprila 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07- 001806 od 30. juna 2010. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je Vrhovni sud 21. aprila 2011. godine donio rješenje broj 70 0 P 001256 10 Rev kojim je odbačena revizija apelanta, pa se podrazumjeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. septembra 2011. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3632/11 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio