Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3658/11 («Europlakat» d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3658/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3658/11, rješavajući apelaciju «Europlakat» d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Europlakat» d.o.o.

Sarajevo podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 010845 10 U od 30. juna 2011. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. «Europlakat» d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 14. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 010845 10 U od 30. juna 2011. godine. Apelant je, također, podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje presude Kantonalnog suda do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 04-27-2114-02 I-K od 11. oktobra 2010. godine poništena su rješenja Direkcije za puteve (u daljnjem tekstu: Direkcija) broj 04-14-3358/10 od 13. jula 2010. godine, broj 04-14-5364/10 od 4. maja 2010. godine i broj 04-14-28039/10 od 16. jula 2010. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Navedenim rješenjem Direkcije od 13. jula 2010. godine utvrđeno je da je apelant za 2004. godinu za zakupninu svih vrsta reklamnih panoa tipa «Jumbo», «City light posters» i «Jumbo panoi» na ogradama na odobrenim lokacijama, dužan na depozitni račun Kantona Sarajevo ulatiti preostali iznos od 382.351,00 KM. Rješenjem Direkcije od 4. maja 2010. godine, utvrđeno je da je apelant za prvih šest mjeseci 2005. godine na ime zakupnine svih vrsta reklamnih panoa tipa «Jumbo», «City light posters» i «Jumbo panoi» na ogradama na odobrenim lokacijama dužan na depozitni račun Kantona Sarajevo uplatiti iznos od 308.175,75 KM, a rješenjem Direkcije od 16. jula 2010. godine, utvrđeno je da je apelant na ime zakupnine svih vrsta reklamnih panoa tipa «Jumbo», «City light posters» i «Jumbo panoi» na ogradama na odobrenim lokacijama za drugih šest mjeseci dužan na depozitni račun Kantona Sarajevo uplatiti iznos od 308.157,80 KM.

3. Kantonalni sud je presudom broj 09 0 U 010845 10 U od 30. juna 2011. godine usvojio tužbu Kantonalnog pravobranioca Pravobranilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužilac), osporeno rješenje Ministarstva broj 04-27-2114-02 I-K od 11. oktobra 2010. godine poništio i predmet vratio na ponovno rješavanje.

4. Protiv navedene presude apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a da pri tome nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po podnesenom zahtjevu okončan.

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi: Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.

1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.

2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda. 3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

4) zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»

10. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3658/11 («Europlakat» d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio