Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3662/11 (M. M.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3662/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3662/11, rješavajući apelaciju Martina Martinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Martina Martinovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 P 012502 10 Rev od 12. maja 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 012502 10 Gž od 25.
marta 2010. godine i presude Općinskog suda u Orašju broj 25 0 P 012502 09 P od 4. januara 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Martin Martinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje Mahale, podnio je 12. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 25 0 P 012502 10 Rev od 12. maja 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 P 012502 10 Gž od 25. marta 2010. godine i presude Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 P 012502 09 P od 4. januara 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 25 0 P 012502 09 P od 4. januara 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 25 0 P 012502 10 Gž od 25. marta 2010. godine, odbijen je u cijelosti kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio od Općine Orašje (u daljnjem tekstu: tužena) da ga vrati na radno mjesto «viši samostalni referent za pitanje branitelja» u Službi opće uprave, branitelja i društvenih djelatnosti općine Orašje, te da se poništi rješenje tužene broj 01-34-470/08 od 31. marta 2008. godine i rješenje Odbora državne službe za žalbe broj 01-34-648/08 od 22. decembra 2008. godine.
3. Vrhovni sud je rješenjem broj 25 0 P 012502 10 Rev od 12. maja 2011. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, odnosno ukoliko odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava i u drugim slučajevima. Budući da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 25 0 P 012502 10 Gž od 25. marta 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 25 0 P 012502 10 Rev od 12. maja 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 12. maja 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. septembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović