Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3674/11 (O. D.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3674/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3674/11, rješavajući apelaciju Obrada Devića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Obrada Devića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 003656 11 Gž od 14. juna 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 P 003656 09 P od 25. februara 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Obrad Dević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Zdravko Grabovac, advokat iz Teslića, podnio je 12. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 P 003656 11 Gž od 14. juna 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 P 003656 09 P od 25. februara 2011. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 P 003656 09 P od 25. februara 2011. godine, u pravnoj stvari tužitelja, odnosno apelanta i R.D., M.D. i K.D. (u daljnjem tekstu: tužitelji) protiv tuženih, pobliže navedenih u uvodu rješenja, (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđivanja prava vlasništva, vsp. 1.000,00 KM, tužba je odbačena. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da su rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 P 003656 09 P od 27. januara 2011. godine pozvani tužitelji da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja otklone nedostatke u tužbi na način da umjesto pojedinih tuženih, odnosno T.G., M.G., J.M., M.M. i K.T., pravilno kao tužene označe živa fizička lica, pravne nasljednike naprijed navedenih lica, uz upozorenje da će sud odbaciti tužbu, ukoliko u određenom roku ne postupe po navedenom nalogu. Nadalje, Osnovni sud je istakao da punomoćnik tužitelja nije u ostavljenom roku postupio po nalogu suda da pravilno kao tužene označi živa fizička lica, nego je sudu dostavio podnesak dana 10. februara 2011. godine u kojem je naveo da se sa sigurnošću ne može utvrditi identitet lica kao i eventualno da li su ta lica živa ili ne, kao niti eventualne nasljednike tuženih T.G., M.G., J.M., M.M. i K.T., zbog čega je predložio da sud za navedene tužene postavi privremene zastupnike ili da im se dostavljanje izvrši putem sredstava javnog informisanja. Najzad, prvostepeni sud je zaključio da, kako tužitelji nisu postupili po rješenju Osnovnog suda broj 87 0 P 003656 09 P od 27. januara 2011. godine, to jest nisu umjesto tuženih T.G., M.G., J.M., M.M. i K.T., pravilno označili kao tužene, njihove pravne nasljednike, a radi se o takvom nedostatku koji sprječava dalje vođenje parnice jer se postupak može voditi samo protiv živih osoba, to je tužbu valjalo odbaciti u smislu odredbe člana 295. stav 4. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09).

3. Rješenjem Okružnog suda broj 87 0 P 003656 11 Gž od 14. juna 2011. godine žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Osnovnog suda broj 87 0 P 003656 09 P od 25. februara 2011. godine.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, Osnovni sud je donio rješenje broj 87 0 P 003656 09 P od 25. februara 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 87 0 P 003656 11 Gž od 14. juna 2011. godine, kojim je tužba u navedenoj pravnoj stvari odbačena iz razloga što tužitelji nisu otklonili nedostatke u tužbi na način kako su pozvani da to urade.

8. Na osnovu navedenog, proizlazi da se, u konkretnom slučaju, redovni sudovi nisu bavili meritornim ispitivanjem tužbe tužitelja, već isključivo pitanjem da li su ispunjene procesne pretpostavke predviđene Zakonom o parničnom postupku za postupanje po predmetnoj tužbi. U takvoj situaciji, Ustavni sud smatra da je apelant, kao i ostali tužitelji morao otkloniti nedostatke u tužbi na način kako je to traženo, te na taj način iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3674/11 (O. D.) | Sudska praksa | Aktio