Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3688/11 (M. I. i D. I.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3688/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3688/11, rješavajući apelaciju Milke Ivanković i Damira Ivankovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milke Ivanković i Damira Ivankovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 P 006047 10 Rev od 26.
maja 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 006047 10 Gz od 9. marta 2010. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 006047 003 P od 12. juna 2009.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milka Ivanković i Damir Ivanković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Širokog Brijega, koje zastupaju Bernardica Čović i Drinka Zadro, advokati iz Mostara, podnijeli su 15. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 P 006047 10 Rev od 26. maja 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 006047 10 Gz od 9. marta 2010. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 P 006047 003 P od 12. juna 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 64 0 P 006047 003 P od 12. juna 2009. godine odbačen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da je izvršenje na nekretnini pobliže opisanoj u izreci prvostepene presude, a radi naplate dospjelih novčanih potraživanja Zagrebačke banke BH d.d. (u daljnjem tekstu: drugotužena) u iznosu od 7.930,50 KM i iznosu od 63.057,15 KM uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu po ugovorenoj godišnjoj stopi od 35% promjenjivo prema odluci o kamatnim stopama Hrvatske banke d.d. Mostar (sada drugotužena) počevši od dana dospijeća 7. juna 1996. godine pa do naplate potraživanja, te radi naplate troškova izvršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja izvršne isprave pa do naplate, nedopušteno. Apelanti su obavezani da drugotužnoj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.165,00 KM.
3. Protiv prvostepene presude aplanti su podnijeli žalbu Kantonalnom sudu koji je presudom broj 64 0 P 006047 10 Gz od 9. marta 2010. godine žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
4. Vrhovni sud je rješenjem broj 64 0 P 006047 10 Rev od 26. maja 2011. godine odbacio reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda. Vrhovni sud se u svom rješenju pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, navedeno je da je članom 321. stav 2. istog zakona propisano da ukoliko se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu tražbinu, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost spora koju je tužitelj označio u tužbi. U vezi sa navedenim, Vrhovni sud je konstatovao da apelanti u tužbi nisu označili vrijednost spora, pa se pravo na reviziju u predmetnom slučaju ne može koristiti, jer u takvom slučaju vrijednost spora nije označena preko iznosa iz člana 237. stav 2. ZPP, koji je propisan kao uvjet za izjavljivanje revizije. Osim toga,Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. člana 237. ZPP-a, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP-a.
5. Apelanti smatraju da im osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 64 0 P 006047 10 Gz od 9. marta 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 64 0 P 006047 10 Rev od 26. maja 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je Vrhovni sud 26. maja 2011. godine donio rješenje broj 64 0 P 006047 10 Rev kojim je odbačena revizija apelanata, pa se podrazumjeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda apelanti morali primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. septembra 2011. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović