Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3701/11 (S. B.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Upravni spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3701/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3701/11, rješavajući apelaciju Samira Buljine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samira Buljine podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 003685 10 U od 13. jula 2011. godine i rješenja Odbora državne službe za žalbe Vijeća Ministara Bosne i Heregovine broj 01-07- 175/10 od 19. oktobra 2010. godine, u dijelu u kojem je apelantova žalba odbačena kao nedopuštena, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samira Buljine podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 003685 10 U od 13. jula 2011. godine i rješenja Odbora državne službe za žalbe Vijeća Ministara Bosne i Heregovine broj 01-07- 175/10 od 19. oktobra 2010. godine, u dijelu u kojem je uvažena apelantova žalba, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Samir Buljina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 16. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 003685 10 U od 13. jula 2011. godine i rješenja Odbora državne službe za žalbe Vijeća Ministara Bosne i Heregovine (u daljnjem tekstu: Odbor državne službe za žalbe) broj 01-07-175/10 od 19. oktobra 2010. godine.

2. Apelant je kao nezadovoljan kandidat na javnom konkursu za izbor rukovodećeg državnog službenika-Generalnog sekretara u Generalnom sekretarijatu Vijeća ministara BiH izjavio žalbu i predložio da se poništi javni konkurs iz razloga navodne povrede materijalnog prava i navodne pristrasnosti članova Komisije za izbor prilikom davanja ukupne ocjene za pet kandidata na pismenom dijelu stručnog ispita te je predložio da se naloži Agenciji za državnu službu BiH (u daljnjem tekstu: Agencija) da ponovno pokrene proceduru raspisivanja Javnog konkursa za izbor rukovodećeg državnog službenika-Generalnog sekretara u Generalnom sekretarijatu Vijeća minsitara BiH u skladu sa zakonom.

3. Rješenjem Odbora državne službe za žalbe broj 01-07-175/10 od 19. oktobra 2010. godine djelimično je uvažena apelantova žalba i proglašen nevažećim pismeni dio stručnog ispita za apelanta po Javnom oglasu za popunjavanje radnog mjesta rukovodećeg državnog službenika u Generalnom sekreterijatu Vijeća ministara BiH za poziciju 1/01 Generalni sekretar, objavljenom 27. aprila 2010. godine. Stavom II izreke rješenja je naloženo Agenciji da imenuje novu Komisiju za izbor rukovodećeg državnog službenika u Generalnom sekreterijatu pri Vijeću ministara BiH, koja će u odnosu an apelanta provesti kompletan postupak za navedeno radno mjesto, a u preostalom dijelu je žalba odbačena kao nedopuštena uz obrazloženje da apelant u smislu člana 31. Odluke o polaganju javnog i stručnog ispita nije ovlašten tražiti poništenje konkursne procedure i za ostale kandidate koji su imali mogućnost izjavljivanja žalbe ukoliko su smatrali da postoji neka neregularnost u provođenju postupka polaganja pismenog dijela stručnog ispita. U obrazloženju je dalje navedeno da je apelantova žalba nedopuštena i u dijelu kojim je tražio poništenje raspisanog javnog konkursa u cjelosti jer u smislu člana 21a. Zakona o državnoj službi u institucijama BiH, Agencija može do dostavljanja rezultata izbornog procesa poništiti objavljeni oglas na obrazložen zahtjev institucije, dakle kandidat koji je aplicirao na raspisani javni oglas ne može tražiti poništenje istog.

4. Nezadovoljan ovakvim rješenjem Odbora državne službe za žalbe, apelant je pokrenuo upravni spor pred Sudom BiH koji je presudom broj S1 3 U 003685 10 U od 13. jula 2011. godine tužbu odbacio. U obrazloženju presude je navedeno da aktom koji apelant tužbom osporava nije povrijeđeno neko njegovo pravo ili neposredni lični interes zasnovan na zakonu u smislu člana 2. stav 1. Zakona o upravnim sporovima BiH («Službeni glasnik BiH» br. 19/02 do 74/10; u daljnjem tekstu: ZUS), obzirom da je osporenim aktom uvažena apelantova žalba i prvostepena odluka u relevantnom dijelu, u pogledu izbora kandidata, odnosno ocjene i bodovanja apelanta, kao kandidata za radno mjesto, poništena. Sud BiH je također naveo da osporena odluka nije konačan upravni akt, pa nema mjesta razmatranju zakonitosti tog akta u upravnom sporu, jer se spor može voditi, prema izričitoj odrebi iz člana 8. ZUS-a, samo protiv konačnih upravnih akata. S obzirom na navedeno, Sud BiH je naveo da apelant nema pravo na pokretanje upravnog spora u konkretnom slučaju, jer nema konačnog upravnog akta kojim bi, eventualno, njegovo pravo bilo povrijeđeno u smislu odredbe člana 2. stav 1. ZUS-a.

5. Apelant se žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i člana 8. Opće deklaracije o pravima čovjeka, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i član 7. Opće deklaracije o pravima čovjeka u vezi sa članom 25. c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kao i pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji iz člana 21.2. Opće deklaracije o pravima čovjeka.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač.9. i 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tač.9. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. apelacija je preuranjena;

Dopustivost ratione materiae

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Suda BiH broj S1 3 U 003685 10 U od 13. jula 2011. godine kojom je odbačena njegova tužba podnesena radi poništenja rješenja Odbora državne službe za žalbe broj 01-07-175/10 od 19. oktobra 2010. godine. U toku postupka pred Sudom BiH ovaj sud je utvrdio da odluka čije poništenje apelant traži nema karakter konačnog upravnog akta te da se ista ne može pobijati u upravnom sporu. Dakle, apelant osporava jednu procesnu odluku u kojoj nije raspravljano o apelantovim pravima i obavezama već isključivo o postojanju procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora.

8. Shodno tome, ishod procedure u kojoj je donesena osporena presuda nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza, obzirom da se osporenom odlukom odučivalo isključivo o procesnim pitanjima, zbog čega su navodi apelacije o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i člana 8. Opće deklaracije o pravima čovjeka, prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i član 7. Opće deklaracije o pravima čovjeka u vezi sa članom 25. c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kao i pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji iz člana 21.2. Opće deklaracije o pravima čovjeka ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

Preuranjenost apelacije

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je rješenjem Odbora državne službe za žalbe broj 01-07-175/10 od 19. oktobra 2010. godine djelimično uvažena apelantova žalba i proglašen nevažećim prismeni dio stručnog ispita za apelanta, po Javnom oglasu za popunjavanje predmetnog radnog mjesta, te naloženo Agenciji da imenuje novu Komisiju za izbor rukovodećeg državnog službenika u Generalnom sekreterijatu pri Vijeću ministara BiH, koja će provesti kompletan postupak za navedeno radno mjesto, dok je u preostalom dijelu žalba odbačena kao nedopuštena. Nadalje, osporenom presudom Suda BiH broj S1 3 U 003685 10 U od 13. jula 2011. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Odbora državne službe za žalbe, te potvrđena njegova pravilnost i zakonitost. S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je u dijelu u kojem je apelantova žalba uvažena postupak o predmetu apelacije u toku pred Agencijom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač.9. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3701/11 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio