Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3712/11 («Mreža plus» d.o.o. iz Sarajeva)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Postupak upisa u sudski registar
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3712/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3712/11, rješavajući apelaciju d.o.o. «Mreža plus» Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. «Mreža plus» Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 Reg 012322 11 Pz od 6. jula 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 065-0-Reg-11-000737 od 29. marta 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Mreža plus» d.o.o.(u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Sarajevu, koga zastupa Amra Gurda, advokat iz Sarajeva, podnio je 20. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 Reg 012322 11 Pz od 6. jula 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-0-Reg-11-000737 od 29. marta 2011. godine.

2. U ponovnom postupku Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-Reg-11-000737 od 29. marta 2011. godine koje je u cijelosti potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 Reg 012322 11 Pz od 6. jula 2011. godine odbijena je prijava apelanta podnesena tom sudu za upis traženih promjena u sudski registar. U obrazloženju je istaknuto da je sud u toku postupka izvršio uvid u Statut apelanta donesen 17. aprila 2002. godine u kome je odredbom člana 89. utvrđeno da isti stupa na snagu sa danom donošenja i potpisivanja od strane svih osnivača, te da se izmjene i dopune statuta vrše na način na koji je donesen i navedeni Statut – odlukom osnivača. Kako je u obrazloženju dalje istaknuto odredbom člana 60. navedenog Statuta je utvrđeno da se opći akti (u koje spada i Statut) donose jednoglasno, odnosno kada «za» glasaju svi članovi Upravnog odbora, a odredbom člana 61. da odluku o postavljanju i razrješenju direktora i drugih ključnih rukovodnih mjesta donosi Upravni odbor sa četiri glasa «za». Nadalje, Općinski sud je tokom postupka izvršio uvid i u zapisnik od 14. decembra 2010. godine sa održane Skupštine apelanta iz koga je vidljivo da su na Skupštini prisustvovali svi osnivači apelanta na kojoj je donesena odluka o razrješenju dužnosti direktora i imenovanju v.d. direktora kao i da je usvojen Statut sa većinom od 60 glasova gdje su tri osnivača glasala «za», dok su «protiv» bila dva osnivača sa 40 glasova. Dakle, uzimajući u obzir gore citirane odredbe Statuta, Općinski sud je zaključio da odluka o imenovanju v.d. direktora i razrješenju direktora kao i donošenje Statuta nisu doneseni, u skladu sa odredbama općeg akta apelanta (Statuta), te da stoga nisu ispunjeni materijalni uvjeti, u smislu odredbe člana 53. stav 2. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH («Službene novine Federacije BiH, br. 27/05 i 68/05) i da navedeni akti nemaju ni pravnu važnost isprave podobne za upis u sudski registar.

3. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Budući da apelant smatra da je osporenim rješenjima, u postupku upisa promjena u sudski registar, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopšte primjenjive na predmetni slučaj.

6. U vezi sa navedenim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ograničava samo na one postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94.). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. Protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

7. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika, zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.

8. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na slučaj apelanta. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku pokrenutom, između ostalog, radi upisa izmijena u sudski registaru vezi sa razrješenjem direktora i imenovanjem v.d. direktora i usvajanjem Statuta, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović