Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-376/11 (A. Đ.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-376/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-376/11, rješavajući apelaciju Ajiše Đurđek, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ajiše Đurđek podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 11 0 U 003052 10 U od 12. novembra 2010. godine, zaključka Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, broj 16/126-564-3/09 od 1. marta 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 11 0 U 002193 09 U od 23. decembra 2009. godine, rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, broj 05/5-16-126- 409/09 od 31. augusta 2009. godine i zaključka Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Komisije za implementaciju člana 182. (152) Zakona o radu, broj 16-126-144- 20/09RB od 31. jula 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ajiša Đurđek (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, podnijela je 25. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 U 003052 10 U od 12. novembra 2010. godine, zaključka Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 16/126-564-3/09 od 1. marta 2010. godine, presude Okružnog suda, broj 11 0 U 002193 09 U od 23. decembra 2009. godine, rješenja Ministarstva, broj 05/5-16-126-409/09 od 31. augusta 2009. godine i zaključka Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Komisije za implementaciju člana 182. (152) Zakona o radu (u daljnjem tekkstu: Komisija), broj 16-126-144-20/09RB od 31. jula 2009. godine.

2. Zaključkom Komisije, broj 16-126-144-20/09RB od 31. jula 2009. godine, odbačen je zahtjev apelantice za ostvarivanje prava na otpremninu kao neuredan. U obrazloženju je navedeno da je provjerom u bazi podataka, Komisija utvrdila da apelantica nije evidentirana kao podnosilac zahtjeva za ostvarivanje prava na otpremninu, te da je u cilju kompletiranja dokumentacije, 14. jula 2009. godine od apelantice zatraženo da u roku od 15 dana dostavi Komisiji dokaz da je podnijela zahtjev u zakonskom roku, uz upozorenje da će ovaj organ postupiti u skladu sa članom 56. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 13/02 i 87/07, u daljnjem tekstu: ZOUP) ukoliko u ostavljenom roku ne dostavi potrebnu dokumentaciju. Komisija je dalje navela da je apelantica 22. jula 2009. godine poslala Komisiji ovjerenu izjavu da nije primila rješenje o prestanku radnog odnosa kao i originalnu povratnicu o slanju pošiljke ne Ministarstvu već Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica sa prijemnim pečatom pošte u Banja Luci od 15. februara 2000. godine. Kako nisu bile ispunjene pretpostavke iz člana 114. ZOUP, Komisija je odbacila apelanticin zahtjev kao neuredan, u skladu sa članom 56. ZOUP.

3. Apelantica je izjavila žalbu na prethodno navedeni zaključak, koju je Ministarstvo, rješenjem, broj 05/5-16-126-409/09 od 31. augusta 2009. godine, odbilo kao neosnovanu, obzirom da apelantica nije evidentirana kao podnosilac zahtjeva u bazi podataka koju vodi Ministarstvo niti je to uspjela dokazati na traženje Komisije dopisom od 14. jula 2009. godine, na osnovu čega je Ministarstvo, primjenom odredbe člana 152. Zakona o radu, žalbu apelantice odbilo kao neosnovanu.

4. Presudom Okružnog suda, broj 11 0 U 002193 09 U od 23. decembra 2009. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelantice podnesena protiv rješenja Ministarstva, broj 05/5-16- 126-409/09 od 31. augusta 2009. godine. U obrazloženju je navedeno da je apelantica svoje tvrdnje zasnovala na činjenici da je podnijela zahtjev za priznavanje prava na otpremninu ali da ga je greškom poslala na Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica umjesto na Ministarstvo. Također je navedeno da je apelantica naknadno pronašla poštansku povratnicu koju je Ministarstvu poslala 7. septembra 2009. godine, odnosno nakon donošenja rješenja o žalbi koji dokaz Ministarstvo nije uzelo u obzir, jer je dostavljen nakon donošenja rješenja, broj 05/5-16-126-409/09 od 31. augusta 2009. godine.

5. Apelantica je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva, broj 05/5-16-126-409/09 od 31. augusta 2009. godine, koji je odbačen zaključkom Ministarstva, broj 16/126-564-3/09 od 1. marta 2010. godine, kao neblagovremen. U obrazloženju je navedeno da je apelantica propustila subjektivni rok od mjesec dana za ponavljanje postupka u smislu odredbe člana 234. tačka 1. ZOUP a u vezi sa članom 237. stav 1. tačka 1. istog zakona, s obzirom da je datum prijema rješenja Ministarstva, broj 05/5-16-126-409/09 od 31. augusta 2009. godine, kao datum početka roka za obnovu postupka 14. oktobar 2009. godine a apelantica je prijedlog za obnovu postupka podnijela 27. januara 2010. godine, odnosno po isteku zakonom propisanog roka.

6. Presudom Okružnog suda, broj 11 0 U 003052 10 U od 12. novembra 2010. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelantice podnesena protiv zaključka Ministarstva, broj 16/126- 564-3/09 od 1. marta 2010. godine.

7. Apelantica se žali da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica ujedno traži naknadu materijalne i nematerijalne štete. Apelantica također smatra:''da je očita namjera Komisije da kroz odugovlačenje postupaka, kao i veliki broj namjernih greški prilikom evidentiranja upućenih zahtjeva, odbije veliki broj zahtjeva.''

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju pobijanim odlukama je odbačen kao neuredan apelanticin zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu u skladu sa članom 56. ZOUP, jer apelantica nije uredila predmetni zahtjev na način kako je to od nje tražila Komisija, odnosno, nije na vrijeme dostavila dokaz da je podnijela predmetni zahtjev, nego je traženu poštansku povratnicu dostavila po isteku ostavljenog roka, odnosno tek nakon donošenja rješenja o žalbi. Na taj način Okružni sud i Ministarstvo, nisu mogli da raspravljaju o osnovanosti apelanticinog zahtjeva za otpremninu već je zahtjev odbačen iz formalnog razloga s obzirom da se po istom nije moglo postupati. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnom sudom, apelantica je morala podnijeti uredan zahtjev, po kojoj bi Okružni sud i Ministarstvo mogli postupati, odnosno iscrpiti sve pravne lijekove. Shodno tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U odnosu na apelanticin zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantici ne pripada pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-376/11 (A. Đ.) | Sudska praksa | Aktio