Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3965/08 (M. N.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3965/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3965/08, rješavajući apelaciju Milenka Nedića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 I 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Nedića podnesena zbog nedonošenja konačne odluke po njegovom zahtjevu u predmetu Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske broj 9303535293-3203061038, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milenko Nedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, podnio je 27. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke po njegovom zahtjevu u predmetu Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske- Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: Fond PIO-Filijala Banja Luka) broj 9303535293-3203061038.

2. Apelant je, 17. maja 2005. godine Fondu PIO Filijala Banja Luka podnio zahtjev radi priznavanja prava na invalidsku penziju. Rješenjem Fonda PIO-Filijala Banja Luka broj IN-

9303535293 od 26. novembra 2005. godine koje je potvrđeno rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Odjeljenje za rješavanje u drugom stepenu) broj 9303535293 od 23. januara 2006. godine odbijen je apelantov zahtjev.

3. Apelant je, tužbom pred Okružnim sudom pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja Odjeljenja za rješavanje u drugom stepenu broj 9303535293 od 23. januara 2006. godine.

4. Presudom Okružnog suda broj 011-0-U-06-000 180 od 28. novembra 2006. godine uvažena je apelantova tužba i osporeno rješenje poništio. U obrazloženju presude sud je naložio drugostepenom organu da, vezano za nalaz i mišljenje organa vještačenja, provede postupak u smislu člana 179. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik RS» br.13/02 i 87/07, u daljnjem tekstu: ZOUP),i otkloni postojeće nedostatke te da primjenom odredaba člana 50. Zakona o upravnom sporu («Službeni glasnik RS»broj 109/05, u daljnjem tekstu: ZUS) umjesto poništenog donese novi upravni akt.

5. Rješavajući u ponovnom postupku, Odjeljenje za rješavanje u drugom stepenu je donijelo rješenje broj 9303535293 od 30. januara 2007. godine kojim je odbio apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja Fonda PIO-Filijala Banja Luka broj IN-9303535293 od 26. novembra 2005. godine, uz obrazloženje da kod apelanta ne postoji invalidnost u smislu odredbe člana 62. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO), te da s tim u vezi nisu ispunjeni uslovi iz člana 101. navedenog zakona za priznavanje apelantu prava na invalidsku penziju. Apelant je ponovo podnio tužbu Okružnom sudu radi poništenja rješenja broj 9303535293 od 30. januara 2007. godine.

6. Okružni sud je presudom broj 011-0-U-07-000 221 od 15. oktobra 2007. godine uvažio apelantovu tužbu i riješio predmetnu upravnu stvar tako što je apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenje Fonda PIO-Filijala Banja Luka broj IN-9303535293 od 26. novembra 2005. godine uvažio i navedeno rješenje poništio, te predmet vratio Fondu PIO-Filijala Banja Luka na ponovni postupak. U obrazloženju presude Okružni sud je zaključio da osporeno rješenje nije donijeto u skladu sa uputama datim u presudi tog suda od 28. novembra 2006. godine.

7. Fond PIO-Filijala Banja Luka je u ponovnom postupku, 11. marta 2008. godine donio rješenje broj 9303535293 kojim je odbijen apelantov zahtjev za priznavanje prava na invalidsku penziju uz obrazloženje da je na osnovu nalaza i mišljenja prvostepenog organa vještačenja broj ORS-1525/07 od 28. februara 2008. godine utvrđeno da kod apelanta „ispitivanje i liječenje nije završeno“. Protiv navedenog rješenja apelant je 14. aprila 2008. godine izjavio žalbu koja je rješenjem Odjeljenja za rješavanje u drugom stepenu broj 9303535293 od 14. maja 2008. godine uvažena te navedeno rješenje poništeno i predmet vraćen Fondu PIO-Filijala Banja Luka na odlučivanje i donošenje novog rješenja. Odjeljenje za rješavanje u drugom stepenu je, 12. juna 2009. godine dostavilo navedeno rješenje Fondu PIO-Filijala Banja Luka.

8. Apelant je, 10. juna 2009. godine podnio žalbu Ministarstvu uprave i lokalne samouprave- Upravna inspekcija Banja Luka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), zbog nedonošenja rješenja u skladu sa rješenjem Odjeljenja za rješavanje u drugom stepenu od 14. maja 2008. godine i postupanja u zakonskom roku od strane Fondu PIO-Filijala Banja Luka. Ministarstvo je, 15. jula 2009. godine kod Fonda PIO-Filijala Banja Luka sačinilo zapisnik broj 10.2.1.-1-050-893/09 o izvršenom inspekcijskom pregledu nad primjenom ZOUP i Zakona o PIO.

9. Zaključkom Fonda PIO-Filijala Banja Luka broj 9303535293-3203061038 od 20. jula 2009. godine predmetni upravni postupak je prekinut uz obrazloženje da će se postupak nastaviti nakon što Hrvatski nosilac osiguranja na međudržavnom obrascu HR/BiH 205 potvrdi apelantov staž navršen u Hrvatskoj, a u skladu sa Ugovorom o socijalnom osiguranju BiH/Hrvatska.

10. Rješenjem Fonda PIO-Filijala Banja Luka broj 9303535293 od 31. jula 2009. godine apelantu je priznato pravo na invalidsku penziju počev od 28. februara 2008. godine.

11. Rješavajući po apelantovoj žalbi koju je izjavio protiv rješenja od 31. jula 2009. godine, Odjeljenje za rješavanje u drugom stepenu je donijelo rješenje broj 9303535293 od 17. novembra 2009. godine kojim je uvažio apelantovu žalbu te poništilo prvostepeno rješenje i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.

12. Rješenjem Fonda PIO-Filijala Banja Luka broj 320061038 - 9303535293 od 10. decembra 2009. godine uvažena je apelantova žalba koju je izjavio protiv zaključaka od 20. jula 2009. godine te je navedeni zaključak poništen. Istim rješenjem je navedeno da se apelantu priznaje pravo na srazmjerni dio invalidske penzije, u iznosima i za vremenski period kako je pobliže navedeno u izreci rješenja, a počev od 17. maja 2005. godine. Također je navedeno da će se određena penzija usklađivati mjesečno prema stanju sredstava u Fondu PIO. U spisu nema dokaza da je apelant protiv ovog rješenja izjavio žalbu.

13. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom vremenskom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) iz razloga što „Fond PIO RS neće da postupi po pravosnažnim presudama Okružnog suda od 28. novembra 2006. godine i 15. oktobra 2007. godine i donese konačnu odluku po njegovom zahtjevu“. Također, apelant je istakao da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a s tim u vezi i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije jer organi uprave neće da mu „priznaju pravo na penziju po osnovu invalidnosti od dana podnošenja zahtjeva tj. 17. maja 2005. godine“. Apelant je predložio da mu Ustavni sud zbog nedonošenja konačne odluke „dosudi odgovarajući iznos“ i odredi rok u kojem će se okončati započeti upravni postupak.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

15. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

16. Apelant smatra da organi uprave, odnosno Fond PIO-Filijala Banja Luka do dana podnošenja apelacije nisu postupili po presudama Okružnog suda od 28. novembra 2006. godine i 15. oktobra 2007. godine, te da mu je zbog toga povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom vremenskom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

17. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 206. ZOUP-a propisano da „ako organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo žalbe kao da je njen zahtjev odbijen“. Pored toga, članom 17. ZUS-a je propisano da „ako prvostepeni organ nije u roku od 60 dana ili posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu drugostepenom organu, kao i da protiv rješenja drugostepenog organa pokrene upravni spor, kao i u slučaju ako ovaj organ ne donese rješenje“. Dakle, u skladu sa naprijed navedenim zakonskim odredbama, apelant je imao mogućnost da, iako Fond PIO-Filijala Banja Luka i nakon ponovnog donošenja presude Okružnog suda od 15. oktobra 2007. godine kojom je poništeno rješenje Fonda PIO-Filijala Banja Luka broj IN-9303535293 od 26. novembra 2005. godine nije donio odluku po njegovom zahtjevu za priznavanje prava na invalidsku penziju, podnese žalbu, odnosno pokrene upravni spor kao da je njegov zahtjev odbijen. S obzirom da apelant u nastavku postupka (u kojem su donesene još četiri prvostepene i dvije drugostepene odluke) to nije učinio, Ustavni sud podržavajući svoju praksu (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti AP 2024/08 od 17. septembra 2009. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zaključuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

18. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3965/08 (M. N.) | Sudska praksa | Aktio