Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4906/10 («Digitel Telekom Company» d.o.o. Gradačac)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4906/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 4906/10, rješavajući apelaciju «Digitel Telekom Company» d.o.o. Gradačac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije “Digitel Telekom Company” d.o.o. Gradačac podnesene zbog dužine trajanja postupaka pred Općinskim sudom u Gradačcu u predmetima broj P-399/99, broj P-

390/99 i broj P-282/99, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. «Digitel Telekom Company» d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa direktor Musa Suljević, zakonski zastupnik, podnio je 12. novembra 2010. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupaka pred Općinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetima broj P-399/99, broj P-390/99 i broj P-282/99.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 4906/10, AP 4913/10 i AP 5052/10. Dakle, ukupno su podnesene 3 apelacije, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4906/10.

3. Apelant je 21. oktobra 1999. godine podnio tužbe Općinskom sudu, radi naplate duga, protiv R.B., S.B. i S.B. (u daljnjem tekstu: tuženi).

4. Iz dopisa Općinskog suda od 14. septembra 2011. godine proizlazi da je Općinski sud donio rješenja broj P-399/99 od 21. decembra 2000. godine, broj P-390/99 od 19. juna 2000. godine i broj P-

282/99 od 1. februara 2000. godine kojima je utvrđen prekid postupaka u navedenim pravnim stvarima, jer su tuženi umrli, a nisu imali punomoćnike u parnicama. Nadalje, navedenim rješenjima je određeno da će se postupci nastaviti kada nasljednici ili staratelji zaostavštine preuzmu postupke, ili kada ih sud na prijedlog protivne strane, odnosno apelanta, pozove da to učine.

5. Navedena rješenja su postala pravosnažna, a spisi su arhivirani, jer niti je apelant izjavio žalbe na navedena rješenja, niti je predložio nastavak postupaka tako što bi pozvao nasljednike tuženih ili staratelje zaostavštine da preuzmu postupke, te da se na taj način isti nastave.

6. Apelant se žali da od podnošenja tužbi Općinskom sudu, pa do dana podnošenja apelacija, taj sud nije preduzeo nikakve aktivnosti u predmetima, pa proizlazi da mu je na takav način povrijeđeno pravo na pristup sudu kao elemenat prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Iz stanja spisa proizlazi da je nakon podnošenja tužbi Općinski sud donio rješenja o prekidu postupka uz obrazloženje da je utvrđeno da su u predmetnim slučajevima tuženi umrli, a nisu imali punomoćnika u predmetnim postupcima. Apelant nije izjavio žalbu na navedena rješenja, niti je predložio sudu da pozove nasljednike tuženih ili staratelje zaostavštine da preuzmu postupke, te da se na taj način predmetni postupci nastave. Budući da su ove procesne radnje apelanta neophodan preduslov za nastavak postupaka i dalje postupanje Općinskog suda po tužbama apelanta, Ustavni sud smatra da je apelant morao ili izjaviti žalbu na prvostepena rješenja o prekidu postupaka (ukoliko je smatrao da se nisu stekli uslovi za prekid postupka) ili predložiti sudu da se postupak nastavi tako što bi sud pozvao nasljednike tuženih ili staratelje zaostavštine da preuzmu postupke. Na taj način bi apelant mogao doći do konačne odluke, te iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4906/10 («Digitel Telekom Company» d.o.o… | Sudska praksa | Aktio