Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-495/11 (T. R. V.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-495/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-495/11, rješavajući apelaciju Tanje Račetović Vukmirović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tanje Račetović Vukmirović podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 11 0 Pr 005096 10 Pžp od 7. decembra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru, broj 077-0-Pr-08-000738 od 31. augusta 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Tanja Račetović Vukmirović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, koju zastupa zajednička advokatska kancelarija Miodrag Deretić i Draško Zec, iz Prijedora, podnijela je 31. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 Pr 005096 10 Pžp od 7. decembra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 077-0-Pr-08-000738 od 31. augusta 2010. godine.
2. Rješenjem zbog propuštanja Osnovnog suda, broj 077-Pr-08-000738 od 23. septembra 2009. godine, zbog propuštanja pojavljivanja na usmenom pretresu apelantica je oglašena odgovornom za prekršaj iz odredbe člana 30. Zakona o javnom redu i miru Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 20/07), koji je počinila na način i u vrijeme kako je opisano u dispozitivu prvostepenog rješenja, te je kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 300,00 KM i obavezana da plati troškove sudskog paušala u iznosu od 50,00 KM.
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj 077-0-Pr-08-000738 od 12. marta 2010. godine, odbijen je prijedlog apelantice za povrat u pređašnje stanje podnesen zbog propuštanja pojavljivanja na zakazanom ročištu. U obrazloženju je konstatovano da apelantica nije ničim dokazala da je do propuštanja pojavljivanja na usmenom pretresu došlo usljed opravdanih razloga kako je to propisano odredbom člana 70. stav 1. tačka 2. Zakona o prekršajima Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 34/06, 1/09, 29/10).
4. Rješenjem Okružnog suda, broj 11 0 Pr 003287 10 Pvl od 9. jula 2010. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda, broj 077-0-Pr-08- 000738 od 12. marta 2010. godine.
5. Rješenjem Osnovnog suda, broj 077-0-Pr-08-000738 od 31. augusta 2010. godine, odbačen je zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog rješenjem Osnovnog suda, broj 077-Pr- 08-000738 od 23. septembra 2009. godine.
6. Rješenjem Okružnog suda, broj 11 0 Pr 005096 10 Pžp od 7. decembra 2010. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda, broj 077-0- Pr-08-000738 od 31. augusta 2010. godine.
7. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica posebno ističe:''da je bila spriječena da se pojavi na usmenom pretresu obzirom da je njenog punomoćnika ubola osa i da mu je bilo neophodno pružiti medicinsku pomoć, te da je ipak pristupila na usmeni pretres sa zakašnjenjem od 20 minuta.''
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju, apelantica je rješenjem zbog propuštanja Osnovnog suda, broj 077- Pr-08-000738 od 23. septembra 2009. godine, oglašena odgovornom za prekršaj iz odredbe člana
30. Zakona o javnom redu i miru Republike Srpske. Apelantica je bila uredno obaviještena o usmenom pretresu na koji se nije odazvala, kao ni njen punomoćnik, te je propuštanjem pojavljivanja na usmenom pretresu prihvatila odgovornost za prekršaj u smislu odredbe člana 55. Zakona o prekršajima. Apelantica je morala pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno pravdati izostanak ili obezbijediti adekvatnu zamjenu sa valjanom punomoći. Na ovaj način, apelantica se odrekla prava na sudsku zaštitu a samim tim i mogućnosti da dođe do meritorne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelantica nije efektivno iscrpila pravne lijekove kako bi došla do konačne odluke, te obzirom da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović