Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5269/10 (E.M.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5269/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-5269/10, rješavajući apelaciju E.M. , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E.M. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 003933 09 U od 30. septembra 2010. godine, rješenja Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo, broj 27702-23-1840/09 od 24. aprila 2009. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/I-23-

18/05 od 11. marta 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. E.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Danijela Saller-Osenk, advokatica iz Sarajeva, podnio je 26. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 U 003933 09 U od 30. septembra 2010. godine, rješenja Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27702-23-1840/09 od 24. aprila 2009. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjme tekstu: Uprava), broj 23-04/I-23-18/05 od 11. marta 2009. godine. Apelant je 1. decembra 2010. godine zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Upravi da obustavi postupak izvršenja zaključka o dozvoli izvršenja, broj 23-04-I23-18/05 od 15. novembra 2010. godine, kojim je zakazana deložacija apelanta za dan 9. decembar 2010. godine, do donošenja odluke o predmetnoj apelaciji.

2. Rješenjem Uprave, broj 23-04/I-23-18/05 od 11. marta 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 27702-23-1840/09 od 24. aprila 2009. godine, utvrđeno je da je D.K. nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu koji se nalazi u Sarajevu, ulica Bolnička broj 46/1, vlasništvo Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine. Također je utvrđeno da je Lj.K. sunosilac stanarskog prava te da apelant koristi predmetni stan na osnovu rješenja Agencije za istraživanje i dokumentaciju Sarajevo, broj K1-4411 od 9. juna 1999. godine i zaključenog ugovora o korištenju stana broj 03/1-Gh-1-4281/99 od 5. augusta 1999. godine. Istim rješenjem apelantu je utvrđen prestanak prava korištenja predmetnog stana, koji ga je dužan napustiti u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja bez prava na alternativni smještaj.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj 09 0 U 003933 09 U od 30. septembra 2010. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja Ministarstva, broj 27702-23-

1840/09 od 24. aprila 2009. godine.

4. Apelant je Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude Kantonalnog suda, broj 09 0 U 003933 09 U od 30. septembra 2010. godine, te nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak po podnesenom zahtjevu okončan.

5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant je naveo da je njegova porodica dovedena u izuzetno težak položaj, kao i da je apelant uložio novčana sredstva u renoviranje stana.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi:

Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.

1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.

2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.

3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»

10. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5269/10 (E.M.) | Sudska praksa | Aktio