Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-538/11 (S.B.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Krivični postupak
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-538/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-538/11, rješavajući apelaciju S.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.B. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 73 0 K 000192 10 Kž 2 od 6. decembra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Kotor Varoši, broj 73 0 K 000129 07 Kv od 4. juna 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. S.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kneževa, kojeg zastupa Željko Šurlan, podnio je 7. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 73 0 K 000192 10 Kž 2 od 6. decembra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 73 0 K 000129 07 Kv od 4. juna 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj 73 0 K 000 192 07 K od 9. jula 2008. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 73 0 K 000 192 08 Kž od 22. decembra 2008. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela šumske krađe iz člana 430. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske, na način preciziran izrekom prvostepene presude.
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj 73 0 K 000129 07 Kv od 4. juna 2010. godine, odbačen je zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj 73 0 K 000 192 07 K od 9. jula 2008. godine i presudom Okružnog suda, broj 73 0 K 000 192 08 Kž od 22. decembra 2008. godine.
4. Rješenjem Okružnog suda, broj 73 0 K 000192 10 Kž 2 od 6. decembra 2010. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda, broj 73 0 K 000129 07 Kv od 4. juna 2010. godine.
5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Okružnog suda, broj 73 0 K 000192 10 Kž 2 od 6. decembra 2010. godine, kojim je odbijena žalba izjavljena na rješenje Osnovnog suda, broj 73 0 K 000129 07 Kv od 4. juna 2010. godine, a kojim je odbačen zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj 73 0 K 000 192 07 K od 9. jula 2008. godine i presudom Okružnog suda, broj 73 0 K 000 192 08 Kž od 22. decembra 2008. godine. U toku postupka je utvrđeno da nisu ispunjene procesne pretpostavke iz člana 342. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS) za ponavljanje krivičnog postupka s obzirom da apelantovi dokazi nisu bili podobni da bi se na osnovu istih, dozvolio postupak obnove.
8. Budući da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv nekog lica Ustavni sud treba utvrditi da li je član 6. Evropske konvencije uopće primjenjiv na apelantov slučaj.
9. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe».
10. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Okružnog suda, broj 73 0 K 000192 10 Kž 2 od 6. decembra 2010. godine i rješenjem Osnovnog suda, broj 73 0 K 000129 07 Kv od 4. juna 2010. godine, nije odlučivalo niti o građanskim pravima i obavezama apelanta, niti o osnovanosti krivične optužbe protiv njega u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravosnažno je odlučeno u krivičnom postupku okončanom presudom Osnovnog suda, broj 73 0 K 000 192 07 K od 9. jula 2008. godine i presudom Okružnog suda, broj 73 0 K 000 192 08 Kž od 22. decembra 2008. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Također, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, u postupku koji je okončan osprenim rješenjima nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa slijedi da je apelacija i u odnosu na navedenu povredu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Imajući u vidu da je u predmetnom slučaju Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović