Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-961/11 (A. D.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Radni odnos
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-961/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-961/11, rješavajući apelaciju Armine Dizdarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9 i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Armine Dizdarević podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću br. 01 0 U 000682 10 Uvl od 21. decembra 2010. godine i 01 0 U 000682 09 U od 3. decembra 2009. godine, Rješenja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 P 004519 10 P od 5. februara 2010. godine i Rješenja Odbora državne službe za žalbe Federacije Bosne i Hercegovine broj 01-34-1626/08 od 19. januara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Armina Dizdarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bužima, podnijela je 28. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 01 0 U 000682 10 Uvl od 21. decembra 2010. godine i 01 0 U 000682 09 U od 3. decembra 2009. godine, te Rješenja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 18 0 P 004519 10 P od 5. februara 2010. godine i Rješenja Odbora državne službe za žalbe Federacije Bosne i hercegovine broj 01-34-1626/08 od 19. januara 2009. godine.

2. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je Obavještenjem Agencije za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija) broj 02-34-8-162/08 od 5. decembra 2008. godine apelantica obavještena, u vezi njene prijave na javni konkurs za popunu radnog mjesta stručnog saradnika za pravne poslove u Jedinstvenom općinskom organu uprave općine Bosanska Krupa, da je nakon provedene konkursne procedure Rješenjem općinskog načelnika Općine Bosanska krupa broj 01/N-34-3303-1/08 od 26. novembra 2008. godine na navedenu poziciju postavljen Z.Š., treći na listi uspješnih kandidata sa ukupno ostvarenih 77,9% bodova, a da se ona, sa ukupno ostvarenih 98,3% boda nalazi na prvom mjestu navedene liste kao i na rezervnoj listi koja se čuva do isteka probnog rada postavljenog državnog službenika.

3. Apelantica je podnijela žalbu protiv Obavještenja Agencije broj 02-34-8-162/08 od 5. decembra 2008. godine, koja je Rješenjem Odbora državne službe za žalbe Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Odbor državne službe za žalbe) broj 01-34-1626/08 od 19. januara 2009. godine odbijena kao neosnovana.

4. U obrazloženju rješenja je navedeno da je uvidom u konkursnu dokumentaciju, ocjenjeno da je izborni proces za navedeno radno mjesto proveden na način i po postupku propisanim Uredbom o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 69/06, 78/06 i 63/08) i u skladu sa članom 30. stav 1. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 77/06, u daljnjem tekstu: Zakon o državnoj službi), prema kojem Komisija za izbor provjerava i bira kandidate na osnovu profesionalnih sposobnosti ocjenjenih putem javnog konkursa koje su identične za sve kandidate koji se prijavljuju na isto radno mjesto. Nadalje, navedno je da je iz spisa takođe utvrđeno da je izbor i postavljenje kandidata Z.Š. izvršeno u skladu sa članom 31. stav 1. Zakona o državnoj službi, kojim je propisano da državnog službenika postavlja rukovodilac organa državne službe, uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije, sa liste uspješnih kandidata koji su prošli javni konkurs, što je u proceduri ispoštovano, bez obzira što je Agencija svojim aktom broj 02-34-8-162/08 od 14. novembra 2008. godine dala negativno mišljenje o postavljenju ovog kandidata. Naime, istaknuto je da je rukovodilac organa dužan pribaviti mišljenje Agencije, a da odluku o postavljenju kandidata može donijeti iako je mišljenje za tog kandidata negativno. Obzirom na navedeno, zaključeno je da apelantica neosnovano smatra da je prilikom izbora kandidata došlo do kršenja odredbi člana 30. Zakona o državnoj službi, kao i odredbi čl. 2., 3., 4., i 5. navedenog Pravilnika, obzirom da je izborom Z.Š. ispoštovana procedura predviđena tim aktima, te stoga nije utvrđeno da je prilikom izbora postojala diskriminacija apalenatice po bilo kom osnovu navedenom u žalbi u odnosu na izabranog kandidata. Takođe, navedeno je da protiv tog rješenja nije dozvoljena žalba, ali da se može pokrenuti postupak za njegovo preispitivanje pred nadležnim sudom u roku od 30 dana od dana dostavljanja.

5. Apelantica je 16. februara 2009. godine podnijela tužbu Kantonalnom sudu u Bihaću protiv Rješenja Odbora državne službe za žalbe broj 01-34-1626/08 od 19. januara 2009. godine, koju je Kantonalni sud Rješenjem broj 01 0 U 000682 09 U od 3. decembra 2009. godine odbacio kao nedopuštenu.

6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je ispitujući da li su ispunjeni procesno pravni uslovi za vođenje upravnog spora u konkretnom slučaju, Kantonalni sud u smislu odredbe člana 25. stav 1. tačka 5. u vezi sa odredbom člana 11. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05) utvrdio da se radi o stvari u kojoj je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora. Naime, Kantonalni sud je konstatovao da se u konkretnom slučaju radi o apelanticinim pravima koja proizilaze iz radnog odnosa i u vezi sa radnim odnosom, koja kao takva spadaju u oblast radnog prava, te da je u tom smislu i sudska zaštita osigurana u redovnom sudskom postupku pred nadležnim Općinskim sudom. Zaključivši da se radi o stvari o kojoj se ne može voditi upravni spor, jer je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora, Kantonalni sud je u skladu sa članom 25. stav 1. tačka 5. u vezi sa članom 11. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u dispozitivu rješenja.

7. Apelantica je 4. januara 2010. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi radi poništenja Rješenja Odbora državne službe za žalbe broj 01-34-1626/08 od 19. januara 2009. godine, koju je Općinski sud Rješenjem broj 18 0 P 004519 10 P od 5. februara 2010. godine odbacio kao neblagovremenu, konstatujući, da tužba nije podnesena u roku od 30 dana određenom poukom o pravnom lijeku osporenog rješenja i članom 65. tačka 9.a. Zakona o državnoj službi.

8. Apelantica je 26. februara 2010. godine podnijela tužbu za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 U 000682 09 U od 3. decembra 2009. godine, koju je Kantonalni sud odbacio Rješenjem broj 01 0 U 000682 10 Uvl od 21. decembra 2010. godine, uz obrazloženje da je apelantica podnijela tužbu nakon isteka roka od 30 dana od dana kada je kao stranka doznala za razlog za ponavljanje postupka, zbog čega je odlučio kao izreci primjenom člana 51. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.

9. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, prava iz člana 11. stav 1.b. Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene i iz čl. 2., 7., 10. i 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, kao i „Konvencija o diskriminaciji“,i „Konvencija o politici zapošljavanja“.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. Ustavni sud podsjeća da kao opšte pravilo člana 6. Evropske konvencije zahtijeva da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode.

12. U konkretnom slučaju radi se o apelanticinoj žalbi na navodne povrede prava u vezi sa njenim pravom na pravično suđenje u postupku popune radnog mjesta stručnog saradnika za pravne poslove u Jedinstvenom općinskom organu uprave općine Bosanska Krupa. Međutim, garancije koje su u tom smislu sadržane u Zakonu o državnoj službi i Uredbi o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u FBiH tiču se prava i obaveza da se postupak objave konkursa za radno mjesto u općinskom organu uprave provede zakonito i transparentno, a s druge strane i pravo svakog lica koje ispunjava zakonom propisane uslove da konkuriše na određeno radno mjesto. Sama činjenica da neko lice ispunjava formalne uslove konkursa ne znači i da će to lice biti i izabrano. S druge strane, to takođe znači da će u konkretnom slučaju načelnik opštine odnosno Agencija koji su proveli konkurs za izbor nekog službenika, morati dokazati da je taj izbor bio zakonit. Praksa Evropskog suda za ljudska prava stoji na izričitom stanovištu da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domen «građanskih prava» zaštićenih Evropskom konvencijom. Tako u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije navedeno je da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Kancelariju Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je apelacija u ovom dijelu inkompatibilna ratione materiae sa odredbama Evropske konvencije u smislu člana 27. stav 2. Evropske konvencije». (vidi odluku Evropske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. decembra 1989, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). U ovom kontekstu je relevantan i korespondirajući stav koji je zauzeo Ustavni sud u odlukama br. AP-122/06 od 26. juna 2007. godine i AP-3036/06 od 17. novembra 2008. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Dakle, s obzirom da u ovom slučaju prava na čiju povredu se apelantica žali ne potpadaju pod „građanska prava i obaveze“ u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae u ovom dijelu inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U odnosu na apelanticine navode da joj je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud iz sadržaja apelacije zaključuje da se apelantica poziva na navedeno pravo u vezi sa pravom na pravično suđenje. Međutim, obzirom na činjenicu da se u ovom slučaju povreda navedenog prava ne može razmatrati nezavisno od prava na pravično suđenje na koje se i apelantica poziva i imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju navodi apelantice o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U odnosu na apelanticine navode da joj je povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te prava iz člana 11. stav 1.b. Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene i iz čl. 2., 7., 10. i 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Ustavni sud iz sadržaja apelacije zaključuje da se apelantica poziva na navedena prava u vezi sa pravom na pravično suđenje. Međutim, obzirom na činjenicu da se u ovom slučaju povreda navedenih prava ne može razmatrati nezavisno od prava na pravično suđenje na koje se i apelantica poziva i imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju navodi apelantice o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, prava iz člana 11. stav 1.b. Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene i iz člana 2., 7., 10. i 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, takođe ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-961/11 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio