Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1881/10 (PGP ''RK Neimar'' Novi Grad i R. K.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1881/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 1881/10, rješavajući zahtjev PGP ''RK Neimar'' Novi Grad i Rajka Krivokućeza donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev PGP ''RK Neimar'' Novi Grad i Rajka Krivokuće za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. PGP ''RK Neimar'' Novi Grad i Rajko Krivokuća (u daljnjem tekstu: I–apelant i II-apelant ili apelanti) iz Novog Grada, koje zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnijeli su 18. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-09-000453 od 26. februara 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 076-0-Dn-07-000 095 od 8. septembra 2009. godine. Apelanti su ujedno podnijeli i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom će Ustavni sud zabraniti Osnovnom sudu da izvrši „uknjižbu nekretnina apelanata u korist Hypo Alpe Adria bank a.d., te kojom će zabraniti Hypo Alpe Adria bank a.d. da preduzima radnje koje mogu nanijeti štetu apelantima“, do donošenja odluke Ustavnog suda o predmetnoj apelaciji. Apelanti su, na zahtjev Ustavnog suda od 26. maja 2010. godine, dopunili apelaciju 24. juna 2010. godine.

Izvršni postupak

2. Osnovni sud je, u izvršnom postupku pokrenutom po prijedlogu Hypo Alpe Adria bank a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), u predmetu broj IP-145/01, kojem je „priklopljen“ i predmet broj Ip-28/04, donio Rješenje broj Ip-145/01 od 8. decembra 2004. godine (u daljnjem tekstu: Rješenje o dosudi). Donesenim rješenjem je odlučeno da se nekretnine precizirane u tačci 1. (porodično-stambena kuća upisana u zk. ul. 3010 k.o. Novi Grad, vlasništvo II-apelanta) i tačci 2. (poslovno-proizvodni objekat upisan u zk. ul. 791 k.o. Poljavnice, vlasništvo I-apelanta), a koje su nekretnine po nalazu sudskog vještaka procijenjene na iznos od 169.262,00 KM odnosno na iznos od 1.094,00 KM nakon prodaje putem usmenog javnog nadmetanja , po trećoj slobodnoj prodaji dosuđuju „Hypo Alpe Adria Bank“ AD Banja Luka (u daljnjem tekstu: tražičlac izvršenja), za dug u iznosu od 662.302, 44 KM uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka, kao i za dug u predmetu IP-28/04, u iznosu od 61.13,22 KM, kao kupcu za cijenu od 1,00 KM. Tačkom 3. izreke rješenja naloženo je zemljišno-knjižnom uredu Osnovnog suda da izvrši promjenu prava svojine na nekretninama pobliže opisanim u tačci 1. i 2. predmetnog rješenja, upisanim u zk. ul. 3010 k.o. Novi Grad i zk. ukl. Br. 791 k.o. Poljavnice, sa imena I-apelanta i II- apelanta na ime tražioca izvršenja odnosno banke, nakon uplate kuporodajne cijene. Tačkom 4. izreke određeno je da se predmetne nekretnine, u smislu člana 110. Zakona o izvršnom postupku u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: ZIP), imaju odmah predati tražiocu izvršenja.

3. U obrazloženju rješenja, Osnovni sud je naveo da je Zaključkom o prodaji nepokretnosti broj Ip-

145/01 od 22. novembra 2004. godine, određena treća prodaja nepokretnosti putem usmenog javnog nadmetanja. Dalje je navedeno da se na predmetnom ročištu, kao jedini kupac pojavio tražilac izvršenja te kupio predmetne nekretnine za cijenu od jedne marke. Osnovni sud je dalje naveo da je na osnovu odredbe člana 93. Zakona o izvršnom postupku u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: ZIP) donio rješenje kao u izreci i dosudio nekretnine kupcu, odnosno tražiocu izvršenja.

4. Osnovni sud je 19. februara 2007. godine dostavio Rješenje o dosudi zemljišno-knjižnoj kancelariji Osnovnog suda (u daljnjem tekstu: z.k. kancelarija), radi upisa prenosa prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

Postupak upisa u zemljišne knjige

5. Rješenjem z.k. kancelarije broj 076-0-Dn-07-000 095 od 4. marta 2008. godine, dozvoljena je, na osnovu Rješenja o dosudi od 8. decembra 2004. godine uknjižba prava vlasništva u koloni B lista zk.ul. 1157 k.o. Novi Grad na izdvojenom zemljišno-knjižnom tijelu II na katastarskoj čestici 636/18 na nekretninama II-apelanta i uknjižba prava vlasništva u koloni upis B lista zk. ul. 164 k.o. Poljavnice na nekretninama I-apelanta u korist tražioca izvršenja.

6. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001463 od 8. septembra 2008. godine, žalba I-apelanta je uvažena i rješenje z.k. kancelarije broj 076-0-Dn-07-000 095 od 4. marta 2008. godine ukinuto te je predmet vraćen na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da su odredbom člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/03,46/04 i 109/05, u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama), propisane pretpostavke za upis u zemljišnu knjigu i navedeno da se postupak upisa pokreće podnošenjem zahtjeva za upis uz prilaganje dokumentacije na kojoj se zahtjev temelji. Pravosnažna rješenja sudova ili drugih organa smatraju se zahtjevima u smislu člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama. U konkretnom slučaju, upis prava vlasništva je pokrenut po službenoj dužnosti na osnovu rješenja o dosudi koje ne sadrži klauzulu pravosnažnosti. Navedeno je da je odredbom člana 41. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da je upis u zemljišnu knjigu dozvoljen samo uz saglasnost lica, koje u vrijeme podnošenja zahtjeva upisano u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi a odobrenje iz ovog člana može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem. Okružni sud je naveo da z.k. kancelarija u konkretnom slučaju nije utvrdila da su dokumenti na osnovu kojih se zahtijeva uknjižba identični stanju u zemljišnoj knjizi jer u spisu nedostaje z.k.izvadak u koji je upisan hipotekarni dužnik i kao i da rješenje ne sadrži razloge i pravni osnov u smislu člana 44. stav 1. tačka 4. Zakona o zemljišnim knjigama, već uopštenu konstataciju da su ispunjeni uslovi za uknjižbu, pa je Okružni sud zaključio da se pravilnost i zakonitost takvog rješenja nije mogla ispitati. Okružni sud je istakao da je u ponovnom postupku potrebno da se izvrši provjera zahtjeva za upis u smislu člana 42. u vezi sa članom 3. Zakona o zemljišnim knjigama, te potom odluči o upisu na osnovu člana 43. Zakona o zemljišnim knjigama.

7. Rješenjem z.k. kancelarije broj 076-0-Dn-07-000 095 od 10. februara 2009. godine, ponovno je dozvoljena uknjižba prava vlasništva u korist tražioca izvršenja, u smislu odredbe člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnjim knjigama. U obrazloženju rješenja je navedeno da je, postupajući po uputama Okružnog suda, z.k. kancelarija izvršila provjeru stanja u zemljišnim knjigama i stanja u Rješenju o dosudi i istakla da je došlo do prenosa podataka iz zemljišnih knjiga u elektronsku zemljišnu knjigu zbog čega je došlo do promjene broja z.k. uložaka u kojim su upisane predmetne nekretnine.

8. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-09-000219 od 24. juna 2009. godine, žalba I-apelanta je uvažena, rješenje z.k. kancelarije broj 076-0-Dn-07-000 095 od 10. februara 2009. godine je ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u konkretnom slučaju pravilnost i zakonitost rješenja u smislu žalbenih navoda nije mogla biti ispitana obzirom da je u predmetnom spisu nedostaje prepis z.k. izvadka iz z.k.uloška u koji je upisan hipotekarni izvršenik, na što je već prvostepenom sudu ukazano u rješenju Okružnog suda od 8. septembra 2008. godine. Navedeno je da je potrebno da, u ponovnom postupku, z.k.kancelarija, izvrši provjeru zahtjeva za upis u smislu člana 42. a u vezi sa članom 3. Zakona o zemljišnim knjigama, imajuću i vidu razloge iz ovog rješenja te potom odluči o upisu na osnovu člana 43. Zakona o zemljišnim knjigama.

9. Rješenjem z.k. kancelarije broj 076-0-Dn-07-000 095 od 8. septembra 2009. godine, dozvoljena je uknjižba prava vlasništva na nekretninama apelanata u korist banke. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u ponovnom postupku izvršena provjera zahtjeva za upis u skladu sa odgovarajućim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama nakon čega je utvrđeno da su podaci iz rješenja identični sa stanjem u zemljišoj knjizi te je slijedom toga odlučeno ako u izreci rješenja.

10. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-09-000 453 od 26. februara 2010. godine, žalbe aplenata su odbijene i rješenje z.k. kancelarije broj 076-0-Dn-07-000 095 od 8. septembra 2009. godine potvrđeno. U obrazloženju rješenja je navedeno da su odredbom člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama propisane pretpostavke za upis u zemljišnu knjigu te određeno da se postupak upisa pokreće podnošenjem zahtjeva za upis uz polaganje dokumenata na kojim se zahtjev temelji te je navedeno da pravosnažna „rješenja sudova i drugih organa smatraju se zahtjevima u smislu člana 3 Zakona o zemljišnim knjigama, a za upis koji se traži mora biti ispunjena pretpostavka da upis odgovara sadržaju zahtjeva.“ Okružni sud je nadalje naveo da iz dokaza u spisu proizilazi da postoji pravni osnov upisa i da su ispunjene zakonske pretpostavke za upis propisane odredbom člana 42. u vezi sa članom 3. Zakona o zemljišnjim knjigama. Istaknuto je „Kako je na osnovu pravosnažnog rješenja o dosudi, uknjižba izvršena na nekretninama označenim u tom rješenju , navodi žalbe da su predmet izvršenja nekretnine koje su izvršenici stekli nakon zaključivanja ugovora o kreditu tokom 2001. godine (poslovno proizvodni objekat u Poljavnicama), su bez uticaja na pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja.“ S obzirom na navedeno Okružni sud je zaključio da je z.k. kancelarija u provedenom postupku, pravilno utvrdila činjenično stanje i pravilno primijenila materijalno pravo.

11. Apelanti se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da je osporenim rješenjem od 8. septembra 2009. godine dozvoljeno da se u zemljišnim kniigama, na osnovu Rješenja o dosudi (od 8. decembra 2004. godine), izvrši uknjižba prenosa prava vlasništva na nekretninama u vlasništvu II-apelanta i na nekretninama u vlasništvu I-apelanta, u korist tražioca izvršenja. Pored toga, apelanti navode da su na rješenje od 8. septembra 2009. godine, izjavili žalbu zbog povrede odredaba čl. 41., 42., 43. i 44. Zakona o zemljišnim knjigama, jer nekretnine koje su upisane kao vlasništvo I-apelanta, ne mogu biti predmet izvršenja, pošto nisu postojale ni faktički a ni pravno u momentu zaključivanja „ugovora o kreditu-ugovora o hipoteci“. Apelanti dalje opisuju da je z.k. kancelarija u dva navrata donosila rješenja kojim se dozvoljava uknjžiba prenosa prava vlasništva sa njih na tražioca izvršenja ali i da je Okružni sud ukidao donesena rješenja i predmet vraćao na ponovni postupak jer su povrijeđene odredbe čl. 3., 41., 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama. Nakon toga, apelanti ističu da je, po treći put z.k. kancelarija donijela osporeno rješenje koje je Okružni sud Rješenjem od 26. februara 2010. godine potvrdio. U donesenom rješenju je navedeno da saglasnost apelanta za upis u zemljišnu knjigu nije neophodna jer je zamijenjena Rješenjem o dosudi od 8. decembra 2004. godine, koje je postalo pravosnažno 14. aprila 2009. godine, donošenjem Rješenja Okružnog sud broj 011-0-Pž-09-000 016. Apelanti navode da nisu primili Rješenje o dosudi od 8. decembra 2004. godine, niti Rješenje Okružnog suda od 14. aprila 2009. godine. Apelanti također navode da je Rješenje o dosudi „pribavio“ punomoćnik apelanata te im je zbog „nedostavljanja“ rješenja od strane Osnovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Osim toga, apelanti ističu da ni Okružni sud nije odgovorio po žalbama apelanata na Rješenje o dosudi, jer se radi o žalbama u kojima su oni ukazali na bitne povrede postupka, čime je došlo do proizvoljnosti u primjeni zakonskih propisa.

12. Pored toga, apelanti pojašnjavaju da je I-apelant sa Kristal Bankom zaključio ugovor o kreditu 10. novembra 2000. godine, te da je radi osiguranja potraživanja banke, upisana hipoteka na porodično-stambenu kuću u vlasništvu II-apelanta. Dalje, pojašnjavaju da su nekretnine u vlasništu I-apelanta izgrađene nakon zaključivanja Ugovora o kreditu i nakon upisa hipoteke na nekretninama II-apelanta. Apelanti navode da u toku postupka nije dokazano da je nekrenina u vlasništvu I-apelanta bila izgrađena u vrijeme zaključivanja ugovora o kreditu niti da je ista bila opterećena hipotekom, već da je tražilac izvršenja podnošenjem prijedloga za izvršenje protiv apelanata kao izvršenika, zahtijevao da se provede izvršenje i na naknadno stečenoj imovini upisanoj na ime I-apelanta. U vezi s tim, apelanti ističu da je donošenjem rješenja Okružnog suda od 26. februara 2010. godine kojim je potvrđeno rješenje Osnovnog suda prekršeno „pravo apelanata na imovinu jer na stvari na kojoj postoje prava svojine može se zasnovati pravo zaloga jer se hipoteka upisuje na izgrađenom objektu, a objekat koji je upisan na ime I-apelanta, izgrađen je poslije zaključivanja ugovora o kreditu i poslije zaključivanja ugovora o hipoteci upisanoj u korist banke samo na nekretninama vlasništvo II-apelanta.“ Apelanti navode da postupanje redovnih sudova nije bilo pravično i da im je na taj način povrijeđeno i pravo na imovinu. Ističu da nisu pozvani da pred sudom prezentuju svoje navode i predlažu dokaze, čime im je uskraćeno pravo na pravično suđenje a samim tim da je primjena zakona bila proizvoljna te da je njihova imovina u nezakonitom postupku i na nezakonit način uknjižena u korist tražioca izvršenja.

13. Osim toga, apelanti navode da je Osnovni sud Rješenjem o dosudi, dosudio da se porodično-stambena kuća u vlasništvu II-apelanta kao i poslovni objekat upisan kao vlasnišvo I-apelanta dosuđuje tražiocu izvršenja, kao kupcu, za cijenu od jedne KM. Apelanti ističu da je vrijednost porodične stambene kuće iznosi 169.262,00 KM a poslovnog proizvodnog objekta iznosi 1.094.000,00 KM, te da je iste nekretnine tražilac izvršenje kupio za jednu KM i kako je i dalje banka ostala nenamirena u cjelokupnoj visini svog potraživanja umanjeno za jednu KM i ponovo ima pravo da zahtijeva isplatu istog duga, to je prodaja nekretnina apelanata za jednu KM „nezakonita i suprotna odredbama ZIP-a“. Pored toga, apelanti navode da su u toku postupka isticali da tražilac izvršenja nije aktivno legitimisan da podnosi zahtjev za izvršenje pozivajući se na odgovarajuće odredbe Zakona o privatizaciji državnog kapitala u bankama, Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u bankama kao i na odredbu člana 19. Uredbe o utvrđivanju metodologije za izradu početnog bilansa stanja u postupku privatizacije državnog kapita u preduzećima, ali sud nije zauzeo stav povodom tih prigovora apelanata.

14. Apelanti predlažu da Ustavni sud, zbog povrede prava na pravično suđenje kao i prava na pristup sudu te zbog proizvoljne primjene zakona odredi privremenu mjeru „kojom će zabraniti Osnovnom sudu da izvrši uknjižbu nekretnina apelanata u korist tražioca izvršenja te da se zabrani tražiocu izvršenja da preduzima radnje„ koje mogu nanijeti štetu apelantima„ do donošenja odluke Ustavnog suda.

15. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

16. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

17. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri razmatranju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Stoga se razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, zbog čega apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati razloge zbog kojih traže donošenje privremene mjere.

18. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelanti, u suštini žale da su u izvršnom postupku a potom u postupku upisa u zemljišne knjige, povrijeđena njihova prava na pravično suđenje i na imovinu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava, i u tom pravcu su apelanti iznijeli svoje argumente. U vezi s tim Ustavni sud prvo konstatira da je apelant kao osporene odluke označio odluke donesene u postupku upisa u zemljišne knjige, te da stoga navodi apelanta vezani za odluke donesene u izvršnom postupku, koji je prema stanju spisa pravomoćno okončan, ne mogu biti predmet ocjene u ovom apelacionom postupku..

19. Ustavni sud nadalje ukazuje da bi se udovoljavanje ovako postavljenom zahtjevu za donošenje privremene mjere („kojom će zabraniti Osnovnom sudu da izvrši uknjižbu nekretnina apelanata u korist tražioca izvršenja te da se zabrani tražiocu izvršenja da preduzima radnje koje mogu nanijeti štetu apelantima“) svodilo na prejudiciranje odluke o apelaciji odnosno dovelo bi u pitanje pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke koje predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

20. U tom kontekstu Ustavni sud naglašava da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere isključivo cijeni razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dakle razloge koji bi mogli voditi novom, ozbiljnom kršenju nekog od zaštićenih ljudskih prava, a opravdan je interes apelanata da se to spriječi. U nedostatku takvih navoda i dokaza, eventualni razlozi koje trebaju cijeniti nadležni sudovi u postupku propisanim Zakonom o izvršnom postupku i Zakonom o zemljišnim knjigama, kao ni navodi apelanta o kršenju njihovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim rješenjima, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere kojom bi se u postupku po apelacionoj nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odložilo izvršenje, niti opravdavaju postavljeni zahtjev Ustavnom sudu za donošenje privremene mjere. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovanim, pa je odlučeno kao u dispozitivu.

21. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1881/10 (PGP ''RK Neimar'' Novi Grad… | Sudska praksa | Aktio