Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2441/11 (J. R.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2441/11
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Seada Palavrić i Valerija Galić, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011.godine, u predmetu broj AP-2441/11, rješavajući zahtjev Jandrije Rakite za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Jandrije Rakite za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Jandrija Rakita (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, podnio je 15. juna 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-I-06-006648. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zadržao na snazi rješenje o izvršenju Općinskog suda od 4. decembra 2008. godine i rješenje kojim je određen upis rješenja o izvršenju od 4. decembra 2008. godine u registarskom ulošku Općinskog suda, od 5. januara 2009. godine.
2. Apelant je tužbom iz radnog spora kod Općinskog suda pokrenuo parnični postupak protiv Saveza udruženja građana oštećenog sluha BiH iz Sarajeva. Općinski sud je presudom broj Pr-41/96 od 28. oktobra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-158/05 od 22. aprila 2005. godine, usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Navedenom presudom je utvrđeno da su odluka Saveza udruženja građana oštećenog sluha BiH iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: izvršenik) i rješenje od 30. aprila 1993. godine nezakonite, pa je izvršenik obavezan da apelantu uspostavi radno-pravni status i da mu isplati neisplaćene plaće od marta 1993. godine do aprila 2004. godine.
3. Apelant je na osnovu pravosnažne i izvršene presude broj Pr-41/96 Općinskom sudu podnio prijedlog za dozvolu izvršenja u kojem je uz izvršenika označio i Sarafon d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugoizvršenik).
4. Rješenjem o izvršenju broj 065-0-I-06-006648 od 9. novembra 2006. godine, Općinski sud je odredio predloženo izvršenje.
5. Rješavajući o prigovoru drugoizvršenika, Općinski sud je donio rješenje broj 065-0-I-06- 006648 od 23. februara 2007. godine, potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, kojim je prigovor usvojio i djelomično obustavio izvršenje rješenja o izvršenju od 9. novembra 2006. godine i to u odnosu na drugoizvršenika, dok je u odnosu na izvršenika rješenje ostalo na snazi.
6. Kantonalni sud je rješavajući o žalbama donio rješenje broj 009-0-Gž-07-002150 od 7. oktobra 2008. godine kojim je apelantovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje u osporenom dijelu potvrdio a žalbu izvršenika odbacio ako nedopuštenu. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno usvojio prigovor drugoizvršenika jer je utvrdio da drugoizvršenik nije bio označen u izvršnoj ispravi – pravosnažnoj presudi na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak, te da stoga drugoizvršenik ne može biti solidarni dužnik u odnosu na apelanta.
7. Apelant je 6. oktobra 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za nastavak izvršenja protiv izvršenika i za novim sredstvom izvršenja. U prijedlogu je naveo da je izvršenik osnivač drugoizvršenika pa je predložio da se dozvoli pljenidba, procjena i prodaja osnivačkog uloga drugoizvršenika u iznosau od 2.000,00 KM.
8. Rješenjem o izvršenju broj 065-0-I-06-006648 od 4. decembra 2008. godine, Općinski sud je odredio nastavak predloženog izvršenja i novim sredstvom izvršenja.
9. Općinski sud je rješavajući po službenoj dužnosti u postupku upisa zabilježbe rješenja o izvršenju, rješenjem broj 065-0-Reg-08-003778 od 5. januara 2009. godine odredio upis zabilježbe rješenja Općinskog suda od 4. decembra 2008. godine u elektronskoj bazi u registarskom ulošku broj 1-16700.
10. Apelant je 3. jula 2009. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na novom sredstvu izvršenja.
11. Općinski sud je rješenjem broj 065-0-I-06-006648 od 4. januara 2010. godine odbio apelantov prijedlog za donošenje novog rješenja o izvršenju na novčanom potraživanju izvršenika prema drugoizvršeniku.
12. Rješenjem broj 065-0-I-06-006648 od 15. februara 2010. godine, Općinski sud je obustavio izvršenje rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 065-0-I-06-006648 od 4. decembra 2008. godine i ukinuo provedene izvršne radnje. Rješenje o izvršenju broj 065-0-I-06-006648 od 9. novembra 2006. godine koje je pravomoćno 7. oktobra 2008. godine ostalo je na snazi. U obrazloženju ovog rješenja je navedeno da je 4. decembra 2008. godine na prijedlog apelanta doneseno rješenje za novim sredstvom izvršenja pored postojećeg u smislu pljenidbe, procjene i prodaje osnivačkog uloga izvršenika u pravnoj osnovi drugoizvršenika u novčanom iznosu od 2.000,00 KM. Nakon provedenih radnji i ročišta, kako je dalje navedeno, sud je utvrdio da drugoizvršenik ne može biti solidarni dužnik jer nije naznačen u izvršnim ispravama na osnovu kojih se vodi konkretan izvršni potupak. S druge strane, utvrđeno je da se rješenje o izvršenju istog suda broj 065-0-I-06-006648 od 9. novembra 2006. godine uspješno provodi na računu izvršenka kod UniCredit Bank i da je prema izvještaju naznačene banke apelant je od izvršenika naplatio 60.000,00 KM, zbog čega je navedeno rješenje ostalo na snazi.
13. Kantonalni sud je rješenjem broj 65 0 I 007046 10 Gž od 25. maja 2011. godine apelantovu žalbu odbio i potvrdio rješenje Općinskog suda od 15. februara 2011. godine. Kantonalni sud je ocijenio da je žalba neosnovana i da će Općinski sud postupati po rješenju od 9. novembra 2006. godine koje je osatalo na snazi, te će nakon pribavljanja podataka od UniCredit banke i vjerodostojnih izvoda koje posjeduje apelant uskladiti stvarno stanje potraživanja u odnosu na stanje u izvršnoj ispravi.
14. Apelant ističe da mu je u sudskom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsaku konvenciju. Kršenja navedenih prava apelant obrazlaže dužinom trajanja izvršnog postupka, proizvoljnim i nezakonitim postupanjem Kantonalnog suda i Općinskog suda koji su, kako tvrdi, na njegovu štetu obustavili izvršni postupak u odnosu na drugoizvršenika. Od izvršenika je, kako je dalje navedeno, do podnošenja apelacije uspio naplatiti iznos koji se odnosi na troškove postupka ali ne i glavni dug. U zahtjevu za izdavanje privreemne mjere apelant je istakao mogućnost da se izgubi svrha izvršenja pa je predložio da se zadrži na snazi rješenje Općinskog suda od 4. decembra 2008. godine kojim je bilo određeno izvršenje pljenidbom, procjenom i prodajom osnivačkog uloga izvršenika u pravnom licu kojeg predstavlja drugoizvršenik i da se održi na snazi rješenje istog suda kojim je određen upis zabolježbe tog rješenja u elektronskoj bazi.
15. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
16. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim rješenjima, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
17. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant nije naveo niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud izveo zaključak da je donošenje privremene mjere opravdano i neophodno radi sprječavanja nastanka štetnih posljedica koje se ne bi mogle otkloniti, odnosno da je ta mjera neophodna u interesu postupka i stranaka u postupku. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali na dužinu trajanja izvršnog postupka i pogrešno postupanje redovnih sudova na njegovu štetu zbog kojih bi se mogla izgubiti svrha izvršenja. Međutim, apelant osim navoda da Ustavni sud treba da donese privremenu mjeru kojom bi „zadržao na snazi Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 065-0-I-06-006648 od 4. decembra 2008. godine kojim je određeno izvršenje pljenidbom, procjenom i prodajom osnovačkog uloga izvršenika u pravnom licu «Sarafon» d.o.o. Sarajevo radi namirenja tražioca izvršenja“ ne nudi nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, odnosno, ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi kao posljedica nedonošenja privremene mjere mogla nastupiti šteta koja se ne bi mogla otkloniti, a koju bi trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere. Osim toga, apelant je u svom zahtjevu istakao da je rješenje o izvršenju djelomično izvršeno ali je nezadovoljan načinom kojim se ono izvršava. Stoga Ustavni sud smatra da navodi apelanta o kršenju navedenih ustavnih prava ne predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Naime, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne one koji se suštinski odnose na meritum apelacije.
18. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
19. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
20. U skladu sa članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović