Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2868/10 (V. M.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2868/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Seada Palavrić i Valerija Galić, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-2868/10, rješavajući zahtjev Vesne Mulaosmanović za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Vesne Mulaosmanović za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Vesna Mulaosmanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Travnika, koju zastupa Adis Ribić advokat iz Travnika, podnijela je 9. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 002424 10 U od 20. maja 2010. godine i rješenja Općinskog vijeća općine Travnik broj 01-1-01-3-2-197/10 od 18. marta 2010. godine. Apelantica je u podnesku od 20. septembra 2010. godine predložila Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru kojom bi obustavio iseljenja iz stana, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Općinsko vijeće općine Travnik (u daljnjem tekstu: upravni organ) je rješavajući o zahtjevu apelantice za dodjelu stana, u obnovljenom postupku, rješenjem broj 01-1-01-3-2-197/10 od 18. marta 2010. godine, odbio zahtjev apelantice za dodjelu stana. U obrazloženju rješenja je navedeno da je nakon objave oglasa načelnika općine Travnik za prikupljanje zahtjeva za dodjelu stana od 3. jula 2007. godine, zahtjev apelantice odbijen 18. juna 2009. godine. Apelantica je zatim podnijela tužbu Kantonalnom sudu koji je presudom broj 06 0 U 001505 09 U od 15. oktobra 2009. godine tužbu apelantice uvažio i Odluku o usvajanju liste odbačenih i odbijenih zahtjeva za dodjelu stana djelomično poništio te predmet vratio upravnom organu na ponovni postupak i odlučivanje. U ponovnom postupku upravni organ je utvrdio činjenično stanje iz kojeg proizilazi da se apelantica prijavila na objavljeni oglas za dodjelu stana i dostavila pismenu dokumentaciju koja je tražena. Zatim je sačinjen nacrt rang liste za dodjelu stanova privatiziranih preduzeća i stanova u vlasništvu općine koja je objavljena na oglasnoj ploči Općine Travnik s poukom o pravnom lijeku. Budući da je na nacrt rang liste prigovor blagovremeno uložila R.M., izvršena je provjera imovine koju apelantica posjeduje. Pri toj provjeri je utvrđeno da je apelantica živjela u zajedničkom domaćinstvu sa bratom B.M. i sestrom J.M., da je njen brat 1999. godine podnio zahtjev za dobrovoljni povratak, da je kućna lista na kojoj su evidentirana imena apelantice, njenog brata i sestre izdata u svrhu donacije za obnovu porodične kuće, da je apelantica u svrhu donacije dostavila potvrdu o prosječnom ličnom dohotku i da su svi članovi njihovog porodičnog domaćinstva potpisali izjavu prema kojoj «svi članovi porodice svojim potpisom potvrđuju da su spremni da se vrate u svoju rekonstruiranu imovinu i u potpunosti napuste trenutno mjesto prebivališta». Izvedeni materijalni dokazi, kako je zaključio organ uprave, ukazuju na to da apelantica ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava za rješavanje stambenih potreba prema odredbi člana 5. stav 1. alineja 5. Pravilnika o kriterijima, načinu bodovanja i izradi rang liste za dodjelu stanova privatiziranih preduzeća i stanova u vlasništvu Općine Travnik («Službene novine Općine Travnik» broj 13/06; u daljnjem tekstu: Pravilnik). Zaključeno je da je apelantica kao član porodičnog domaćinstva svog brata B.M. stambeno pitanje riješila dodjelom zemljišta i izgradnjom porodične stambene zgrade vlasništvo B.M. na dodijeljenom građevinskom zemljištu na način da je objekat doveden u useljvo stanje u skladu sa IMG standardima.

3. Kantonalni sud je rješavajući u upravnom sporu kojeg je apelantica tužbom pokrenula protiv organa uprave, radi poništenja rješenja, donio presudu broj 06 0 U 002424 10 U od 20. maja 2010. godine kojom je tužba odbijena. U obrazloženju presude je navedeno da je organ uprave pravilno postupio kada je zahtjev apelantice za dodjelu stana odbio, pri čemu je u obrazloženju dao jasne i valjane razloge o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koji su od odlučnog značaja za pravilno rješavanje konkretne upravne stvari. Naime, kako je dalje navedeno, u konkretnom slučaju je primijenjena odredba člana 5. stav 1. alineja 5. Pravilnika, kojim je propisano da se smatra da uposlenik, umirovljenik, njihov bračni drug i član porodičnog domaćinstva osobe iz član 1. Pravilnika imaju riješeno stambeno pitanje ako su na teritoriji BiH riješili stambeno pitanje dodjelom donacije ili na drugi način, pa je u tom smislu zahtjev apelantice za dodjelu stana na temelju člana 5. stav 1. alineja

5. Pravilnika, po ocjeni Kantonalnog suda, pravilno odbijen.

4. Apelantica smatra da joj je presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na imovinu iz čl. II/3. e), f) i k) Ustava Bosne i Herccegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije. U vezi kršenja navedenih prava apelantica je navela pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, ističući da je pogrešno uvjerenje suda da je svoje stambeno pitanje riješila dodjelom donacije. S tim u vezi je istakla da je zajedno sa bratom B.M., sestrom J.M. i roditeljima prije rata živjela u kući koja je tokom rata devastirana te da je njen brat, a ne ona, potpisao ugovor o izvođenju radova, dobio donaciju za izgradnju objekta i preuzeo obaveze iz ugovora. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantica je navela da je na osnovu zaključka o dozvoli izvršenja dužna napustiti stan te obzirom na tu činjenicu predlaže da se obustavi iseljenje iz stana do donošenja odluke o apelaciji.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica nije navela niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud izveo zaključak da je donošenje privremene mjere opravdano i neophodno radi sprječavanja nastanka nenadoknadivih štetnih posljedica koje se nikako ne bi mogle otkloniti, odnosno da je ta mjera neophodna u interesu postupka i stranaka u postupku. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelantica žali na presudu Kantonalnog suda i rješenje organa uprave, kojima je njen zahtjev za dodjelu stana odbijen. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantica je navela da je nakon donošenja Zaključka o dozvoli izvršenja, dužna iseliti iz stana i obzirom na tu činjenicu, predlaže Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru obustave iseljenja iz stana u Travniku, u ulici Derviš ef. Korkuta 52, do donošenja odluke o apelaciji. Dakle, osim navoda da Ustavni sud treba da donese privremenu mjeru kojom bi „obustavio iseljenje iz stana“, apelantica nije ponudila nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, odnosno, ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere nastupile posljedice i šteta koja se ne bi mogla otkloniti, a koju bi trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere. Stoga Ustavni sud smatra da navodi apelantice koji se odnose isključivo na kršenje ustavnih prava u odnosu na meritum osporenih odluka ne predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Osim toga, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne one koji se suštinski odnose na meritum apelacije, te smatra da donošenje privremene mjere ne bi bilo u interesu pravilnog vođenja postupka, a u skladu sa odredbama člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

10. U skladu sa članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2868/10 (V. M.) | Sudska praksa | Aktio