Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3191/11 («Forestprodukt» d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3191/11

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Seada Palavrić i Valerija Galić, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3191/11, rješavajući zahtjev «Forestprodukt» d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev «Forestprodukt» d.o.o.

Sarajevo za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1.«Forestprodukt» d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 10. augusta 2011. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 085574 10 Pz od 24. maja 2011. godine i rješenje Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ip-2314/04 od 16. februara 2009. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud, «spriječio otuđenje imovine izvršenika».

2. Na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj Ps-9/04 od 6. maja 2004. godine, apelant je podnio prijedlog za dozvolu izvršenja protiv «Šumapodrodukt» d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi naplate novčanog iznosa od 107.06,00 KM i to pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskog računa kod «Reiffeisen» banke te pljenidbom pokretne i nepokretne imovine u cilju naplate navedenog iznosa.

3. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj Ip-2314/04 od 23. septembra 2004. godine, odredio predloženo izvršenje a rješenjem o izvršenju broj Ip-2314/04 od 29. marta 2007. godine, odredio nastavak predloženog izvršenja.

4. Odlučujući o prigovoru koji je kao treće lice izjavilo Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo zastupano po Pravobranilaštvu Kantona Sarajevo, Općinski sud je rješenjem broj Ip- 2314/04 od 25. augusta 2008. godine, prigovor Ministarstva privrede Kantona Sarajevo zastupano po Pravobranilaštvu Kantona Sarajevo zaprimljen 7. decembra 2007. godine kao prigovor trećeg lica usvojio i obustavio izvršenje rješenja o izvršenju tog suda broj Ip-2314/04 od 29. marta 2007 godine i 23. septembra 2004. godine, u cijelosti. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je istakao da je rješavajući o prigovoru na osnovu uvida u cjelokupni spis i na osnovu uvida u dopis Registra privrednih društava tog suda od 31. marta 2008. godine utvrdio da u Registru privrednih društava nema registrovan subjekt upisa pod nazivom «Šumaprodukt d.o.o. Sarajevo niti je isti pravni slijednik UPI «Šumaprodukt» D.D. Sarajevo.

5. Rješenjem Općinskog suda broj Ip-2314/04 od 16. februara 2009. godine, izvršena je ispravka dispozitiva rješenja tog suda broj Ip-2314/04 od 25. augusta 2008. godine tako da umjesto «Prigovor Ministarstva privrede Kantona Sarajevo zastupano po Pravobranilaštvu Kantona Sarajevo zaprimljen 7. decembra 2007. godine kao prigovor trećeg lica usvaja se i obustavlja izvršenje rješenja o izvršenju Općinskog suda broj Ip-2314/04 od 29. marta od 29. marta 2007 godine i 23. septembra 2004. godine u cijelosti», treba da stoji «prigovor Kantona Sarajevo Ministarstva privrede zastupano po Pravobranilaštvu Kantona Sarajevo zaprimljen 7. decembra 2007. godine kao prigovor trećeg lica usvaja se i obustavlja izvršenje rješenja o izvršenju Općinskog suda broj Ip- 2314/04 od 29. marta 2007 godine i 23. septembra 2004. godine, u cijelosti.

6. Navedenim rješenjem izvršena je i ispravaka stava dva obrazloženja rješenja Općinskog suda broj Ip-2314/04 od 25 augusta 2008. godine, tako da umjesto «Protiv rješenja prigovor je kao treče lice uložilo dana 17. decembra 2007. godine Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo zastupano po Pravobranilaštvu Kantona Sarajevo» treba da stoji «Protiv rješenja prigovor je kao treće lice uložilo dana 7. decembra 2007. godine Kanton Sarajevo Ministarstvo privrede zastupano po Pravobranilaštvu Kantona Sarajevo». U ostalom dijelu rješenje Općinskog suda broj Ip-2314/04 od 25. augusta 2008. godine ostaje neizmijenjeno.

7. U obrazloženju rješenja je navedeno da je 29. augusta 2008. godine zaprimljen podnesak Pravobranilaštva Kantona u kojem je predložena ispravka rješenja te istaknuto da umjesto Ministarstva Privrede Kantona Sarajevo treba da stoji Kanton Sarajevo Ministarstvo privrede Kantona. Općinski sud je prihvatio prijedlog te izvršio ispravku kao u dispozitivu.

8. Odlučujući o žalbi koju je protiv rješenja Općinskog suda broj Ip-2314/04 od 25. augusta 2008. godine koje je ispravljeno rješenjem broj Ip-2314/04 od 16. februara 2009. godine, izjavio apelant, Kantonalni sud je rješenjem broj 65 0 Ip 085574 10 pz od 24. maja 2011. godine, žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

9. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao da žalbeni navodi apelanta koji se odnose na dostavljanje poziva za ročište pred prvostepenim sudom 25. augusta 2008. godine nisu osnovani, jer su isti u suprotnosti sa sadržinom potpisane dostavnice za dostavljanje sudskog pismena koja se nalazi u spisu a prema kojoj je dostavljanje poziva za ročište apelantu izvršeno 6. juna 2008. godine u njegovim poslovnim prostorijama. Budući da je dostavljanje izvršeno u sjedištu pravnog lica navodi apelanta da poziv nije preuzelo ovlašteno lice nije relevantno jer je pretpostavka da je sudsko pismeno primio neko od zaposlenika, te je sud zaključio da je dostavljanje izvršeno u skladu sa odredbom člana 339. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

10. Kantonalni sud je dalje naveo da je uvidom u spis utvrdio da je apelant kao izvršenika u ovoj pravnoj stvari označio «Šumaprodukt» d.o.o. Sarajevo i da je uz prijedlog za izvršenje dostavio presudu zbog propuštanja Općinskog suda broj Ps-9/04 od 6. maja 2004. godine kojom je tuženi «Šumaprodukt» d.o.o. Sarajevo obavezan da apelantu isplati iznos od 107.006,00 KM. Nakon što je u toku postupka utvrđeno da na računu izvršenika nema novčanih sredstava apelant je predložio da se izvršenje provede na nekretninama izvršenika upisanim u z.k. ul. broj 4765 K.O. Donji Butmir, nakon čega je usvojen prijedlog apelanta i rješenjem Općinskog suda broj Ip- 2314/04 od 29. marta 2007. godine, određen je nastavak izvršenja prodajom nepokretnosti. Kantonalni sud je istakao da je 7. decembra 2007. godine zakonski zastupnik Kantona Sarajevo dostavio prvostepenom sudu prigovor protiv rješenja o izvršenju broj Ip- 2314/04 od 29. marta 2007. godine, u kome je navedeno da privredni subjekt «Šumaprodukt» d.o.o. Sarajevo (izvršenik) nije upisan u registar privrednih društava Općinskog suda a da se predmetno izvršenje provodi na nekretninama pravnog lica UPI «Šumaprodukt» d.d. Sarajevo koje nije pravni slijednik izvršenika «Šumaprodukt» d.o.o. Sarajevo, niti je izvršenik njegov pravni prednik nego da se radi o nepostojećem pravnom subjektu. Pravni interes za podnošenje prigovora, kako je dalje naveo Kantonalni sud, je činjenica da je UPI «Šumaprodukt» d.d. Sarajevo privredni subjekt sa učešćem državnog kapitala od preko 70%. Budući da su navodi prigovora upućivali na razloge koji sprečavaju provođenje izvršenja pribavljeni su podatci iz Registra privrednih društava pa je utvrđeno da subjekt upisa pod nazivom «Šumaprodukt» d.o.o. Sarajevo nije upisan u Registar privrednih društava Općinskog suda, odnosno da «Šumaprodukt» d.d. sa p.o. Sarajevo koji je upisan u sudski registar pod tim nazivom a koji je upisan i kao vlasnik nekretnine navedene u prijedlogu za izvršenju, nije njegov pravni slijednik.

11. S obzirom na navedene činjenice prvostepeni sud je po mišljenju Kantonalnog suda pravilno zaključio da postoji uslovi za obustavu izvršenja koji su propisani članom 63. Zakona o izvršnom postupku. («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06, u daljnjem tekstu: ZIP). Naime, izvršenje se ne može provoditi protiv lica koje nema stranačku i procesnu sposobnost kao što je izvršenik «Šumaprodukt» d.o.o. Sarajevo za koga je utvrđeno da nema svojstvo pravnog lica Budući da se radi o procesnoj smetnji koja se u ovom postupku ne može otkloniti jer je izvršenik označen u skladu sa izvršnom ispravom, Kantonalni sud je zaključio da je odluka o obustavi izvršenja donesena na osnovu pravilne primjene materijalnog prava. U odnosu na ocjenu predmetnog prigovora kao prigovora trećeg lica pravilno je primijenjena odredba člana 51. i 52. stav 2. ZIP jer se u konkretnom slučaju radi o prigovoru lica koje nije stranka u postupku a koje tvrdi da u pogledu predmetnog izvršenja ima takvo pravo koje sprečava predloženo izvršenje zbog toga što je nekretnina koja je predmet izvršenja upisana u zemljišne knjige kao vlasništvo privrednog subjekta sa državnim kapitalom a ne izvršenika. Na kraju je Kantonalni sud istakao da je odluka Općinskog suda, kojom je obustavljen predmetni izvršni postupak, donesena na osnovu pravilne primjene pravila postupka je navodi prigovora kao i činjenice koje je Općinski sud utvrdio upućuju na zaključak o nemogućnosti provođenja predloženog izvršenja zbog nedostatka stranačke sposobnosti na strani izvršenika .

12. Apelant ističe da mu je u sudskom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenja navedenih prava apelant obrazlaže proizvoljnim i nezakonitim postupanjem Kantonalnog suda i Općinskog suda koji su, kako tvrdi, donijeli nezakonite odluke koje kao takve ne mogu ostati na pravnoj snazi jer su činjenice pogrešno i nepotpuno utvrđene te je pogrešno primijenjen materijalni propis. Apelant smatra da Kantonalni sud nije detaljno analizirao njegove žalbene navode te je predložio da se usvoji apelacija, ukinu osporena rješenja i da se predmet vrati na ponovni postupak.

13. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

14. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim rješenjima, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

15. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant nije naveo niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud izveo zaključak da je donošenje privremene mjere opravdano i neophodno radi sprječavanja nastanka štetnih posljedica koje se nikako ne bi mogle otkloniti, odnosno da je ta mjera neophodna u interesu postupka i stranaka u postupku. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali da su osporenim rješenjima povrijeđena njegova prava na pravično suđenje i pravo na imovinu jer su činjenice pogrešno i nepotpuno utvrđene, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo a nezadovoljan je i obrazloženjem rješenja Kantonalnog suda. Međutim, apelant osim navoda da Ustavni sud treba da donese privremenu mjeru «kako ne bi došlo do otuđenja imovine izvršenika» ne nudi nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, odnosno, ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi kao posljedica nedonošenja privremene mjere mogla nastupiti šteta koja se ne bi mogla otkloniti, a koju bi trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere. Stoga Ustavni sud smatra da navodi apelanta o kršenju navedenih ustavnih prava ne predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Naime, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne one koji se suštinski odnose na meritum apelacije.

16. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

18. U skladu sa članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3191/11 («Forestprodukt» d.o.o… | Sudska praksa | Aktio