Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3093/08 (C. L. i R. L.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Stara devizna štednja
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3093/08

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3093/08, rješavajući apelaciju Cvijetina Lazića i Radenka Lazića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Cvijetina Lazića i Radenka Lazića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 069556 07 P.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, bez daljnjeg odlaganja, okonča postupak u predmetu broj 65 0 P 069556 07 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Cvijetinu Laziću i Radenku Laziću, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznose od po 600,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. stav

5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Cvijetin Lazić i Radenko Lazić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Milinog Sela, Koraj, Lopare, podnijeli su 2. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 069556 07 P (raniji broj 065-0-P-07001214). II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) je 30. decembra 2008. godine, a od Općinskog suda 26. augusta 2009. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju. Od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je 27. jula 2011. godine zatraženo da dostavi spis broj 65 0 P 069556 07 P.

3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 16. januara 2009. godine, a Općinski sud 4. septembra 2009. godine. Vrhovni sud je dostavio spis 1. augusta 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Suda BiH dostavljen je apelantima 3. februara 2009. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su 20. februara 2007. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv tuženih Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Apelanti su podnijeli tužbu radi isplate devizne štednje oročene u bivšoj Privrednoj banci Sarajevo, Osnovna banka Tuzla, Ekspozitura Lopare.

7. Općinski sud je 20. marta 2007. godine donio Rješenje broj 065-0-P-07001214 kojim se proglasio stvarno nenadležnim za rješavanje u navedenoj pravnoj stvari. Sud je, također, naveo da će se po pravosnažnosti navedenog rješenja predmet ustupiti Sudu BiH kao stvarno nadležnom sudu.

8. Općinski sud je predmet broj 065-0-P-07001214 dostavio Sudu BiH 10. maja 2007. godine. Sud BiH je navedeni predmet zaveo pod poslovni broj P-197/07, te 1. aprila 2008. godine vratio kompletan spis Općinskom sudu. U popratnom aktu Sud BiH je naveo da je Upravno odjeljenje Suda BiH ispitalo postojanje uvjeta za odlučivanje o sukobu nadležnosti i utvrdilo da nema uvjeta za donošenje odluke o sukobu nadležnosti između sudova jer je 15. aprila 2006. godine na snagu stupio Zakon o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 28/06), te da je odredbom člana 28. navedenog zakona propisano da će nadležni sud sve predmete koji na dan stupanja na snagu navedenog zakona nisu riješeni pravosnažnim odlukama suda prenijeti po službenoj dužnosti na verifikaciju i izmirenje u skladu sa navedenim zakonom.

9. Općinski sud je 21. aprila 2008. godine spis broj 065-0-P-07001214 dostavio Agenciji za finansijske, informatičke i posredničke usluge d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: AFIP). AFIP je 29. aprila 2008. godine Općinskom sudu vratio spis uz obrazloženje da se predmet verifikacije u konkretnom predmetu ne odnosi na Federaciju Bosne i Hercegovine nego na Republiku Srpsku.

10. Općinski sud je 20. juna 2008. godine uz dopis Suda BiH broj P-197/07 od 1. aprila 2008. godine dostavio Vrhovnom sudu i zahtjev za rješavanje sukoba nadležnosti. U zahtjevu je navedeno da je stav Općinskog suda da nema zakonskog osnova da Općinski sud preispituje svoje rješenje od 20. marta 2007. godine kojim se proglasio stvarno nenadležnim i koje je stupilo na pravnu snagu 2. maja 2007. godine, odnosno da nema osnova da postupi u skladu sa odredbom člana 16. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da će se sud, kad u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Federaciji Bosne i Hercegovine, po službenoj dužnosti proglasiti nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

11. Vrhovni sud je 30. oktobra 2008. godine Općinskom sudu dostavio odgovor na zahtjev za rješavanje sukoba nadležnosti broj 070-0-Gr-08-000076 u kojemu je navedeno da u odredbi člana

22. ZPP, kojom je propisano u kojem slučaju, odnosno između kojih sudova Vrhovni sud rješava sukob nadležnosti, te ukazano na to da u navedenom članu nije propisano da Vrhovni sud rješava sukob nadležnosti između općinskog suda i Suda BiH, pa je na osnovu navedenog kompletan spis broj 065-0-P-07001214 vratio Općinskom sudu na postupanje.

12. Općinski sud je 30. decembra 2008. godine donio Rješenje broj 65 0 P 069556 07 P kojim se proglasio nenadležnim, ukinuo sve radnje provedene u postupku i tužbu odbacio. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je, nakon što je spis po uputi Suda BiH dostavljen AFIP-u te AFIP vratio spis, utvrdio da se predmet ne odnosi na Federaciju Bosne i Hercegovine nego na Republiku Srpsku.

13. Apelanti su protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 P 069556 07 P od 30. decembra 2008. godine podnijeli žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 P 069556 09 Gz od 12. novembra 2009. godine žalbu djelimično uvažio i prvostepeno rješenje preinačio na način da je iza prvog stava izreke prvostepenog rješenja (kojim se Općinski sud proglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje u postupku i tužbu odbacio) dodao drugi stav u kojem je navedeno da će se po pravosnažnosti rješenja predmet dostaviti na verifikaciju Agenciji za posredničke, informatičke i finansijske usluge a.d. Banja Luka.

14. Apelanti su protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 069556 09 Gz od 12. novembra 2009. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu. Prema informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelanti smatraju da su im nedonošenjem odluke u razumnom roku u predmetnom postupku povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), u smislu prava na pristup sudu i donošenja odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su podnijeli zahtjev za naknadu štete zbog neopravdano dugog trajanja predmetnog postupka i to u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu u kojoj predmet nije riješen.

b) Odgovor na apelaciju

16. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju naveo da je, nakon što je Upravno vijeće Suda BiH razmotrilo spis u navedenom predmetu, utvrđeno da Sud BiH nema nadležnost u navedenom sporu pa je spis vraćen Općinskom sudu na postupanje. Dalje, Sud BiH navodi da nisu osnovani navodi apelanata da je nepreduzimanjem radnji Sud BiH onemogućio apelantima pravo na pristup sudu i donošenje odluke u razumnom roku.

17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je opisao tok postupka, kako je navedeno u ovoj odluci, te naveo da je povodom tužbe apelanata postupao u zakonskim rokovima i da su neosnovani njihovi navodi iz apelacije.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. U Zakonu o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 28/06) relevantne odredbe glase:

Član 27.

Izvršne sudske presude (1) Izvršenje sudskih presuda koje imaju povjerioci za račune stare devizne štednje također podliježu verifikaciji s ciljem registriranja potraživanja, a što se dokazuje podnošenjem izvršnih sudskih presuda.

(2) Povjerioci su dužni dostaviti navedene sudske odluke Agencijama, uz zahtjev za verifikaciju. Također se primjenjuju i odredbe ovog Zakona kojima se uređuju otpis kamata, gotovinske isplate i emisija obveznica.

Član 28.

Sudski postupci u toku Sve predmete koji na dan stupanja na snagu ovog Zakona nisu riješeni pravosnažnim odlukama nadležni sud prenosi po službenoj dužnosti na verifikaciju i izmirenje u skladu s ovim Zakonom.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti se pozivaju na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži i pravo na „suđenje u razumnom roku“, zato što redovni sud nije u dužem periodu donio odluku o njihovoj tužbi.

23. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da se apelanti žale na nemogućnost dobivanja konačne odluke u dužem periodu, kao i odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija, u vezi sa donošenjem odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelanti se žale na dužinu trajanja postupka pred redovnim sudovima i nedonošenje odluke u razumnom roku, a povodom tužbe koju su podnijeli 20. februara 2007. godine, tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

Pravo na donošenje odluke u razumnom roku

a) Relevantni principi

26. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut tužbom apelanata od 20. februara 2007. godine i u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još nije okončan. Dakle, cjelokupan predmetni postupak do donošenja odluke Ustavnog suda traje četiri godine i osam mjeseci.

c) Analiza dužine trajanja postupka

28. U konkretnom postupku radi se o ocjeni stvarne nadležnosti za postupanje povodom tužbe radi isplate devizne štednje. Ustavni sud zapaža da se Općinski sud nakon prijema tužbe proglasio stvarno nenadležnim obrazloživši da je za postupanje nadležan Sud BiH, iako je bio dužan postupiti u skladu sa odredbom člana 28. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje, te predmet po službenoj dužnosti dostaviti na verifikaciju Agenciji za posredničke, informatičke i finansijske usluge a.d. Banja Luka. Stoga, Ustavni sud smatra da pitanje stvarne nadležnosti za postupanje u konkretnom slučaju nije bilo složeno jer je utvrđeno odredbama navedenog zakona.

29. Propustom da bez odlaganja postupi po službenoj dužnosti i predmet ustupi nadležnoj agenciji, Općinski sud je nepotrebno izazvao sukob nadležnosti, što je za posljedicu imalo činjenicu da je predmet apelanata četiri godine i osam mjeseci prosljeđivan raznim sudskim instancama u Bosni i Hercegovini koje su se nepotrebno upuštale u ocjenu nadležnosti za postupanje povodom tužbe apelanata. Apelanti nemaju nikakvu odgovornost za takvo postupanje redovnih sudova. Iako Ustavni sud zapaža da je i Sud BiH neopravdano zadržao predmet kod sebe skoro godinu dana prije nego što ga je vratio Općinskom sudu, evidentno je da se ovo odugovlačenje postupka u pretežnom dijelu može pripisati Općinskom sudu koji je pokretao postupke za rješavanje sukoba nadležnosti umjesto da u skladu sa postojećom zakonskom regulativom proslijedi predmet nadležnoj agenciji, na što je Sud BiH ukazao u popratnom aktu, kada je vratio predmet. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da u odgovoru na apelaciju Općinski sud ne nudi razumne razloge koji bi opravdali njegovo postupanje u konkretnom slučaju. Ustavni sud, također, zapaža da su apelanti u vrijeme podnošenja tužbe imali zakonsku mogućnost da se obrate nadležnoj agenciji za verifikaciju i isplatu potraživanja po osnovu stare devizne štednje, što su oni propustili da učine i umjesto toga podnijeli tužbu Općinskom sudu. Međutim, u situaciji kad je tužba podnesena, a kad je odredba člana 28. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje propisala obavezu nadležnom sudu da predmet po službenoj dužnosti proslijedi nadležnoj agenciji, odgovornost za dužinu predmetnog postupka, koji se u suštini svodi na utvrđivanje stvarne nadležnosti, u cijelosti se može pripisati Općinskom sudu koji kao organ javne vlasti kojem je podnesena tužba nije bez odlaganja predmet proslijedio nadležnoj agenciji, već je nepotrebno predmet upućivao na druge sudske instance. Na osnovu navedenog, čak i kad se uzme u obzir propust apelanata da se obrate nadležnoj agenciji, te okolnost da je Sud BiH predmet zadržao neopravdano oko godinu dana, Ustavni sud je zaključio da se ipak dužina konkretnog postupka u pretežnom dijelu može staviti na teret Općinskom sudu.

30. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka pred sudovima u trajanju od četiri godine i osam mjeseci, te ponašanje nadležnih sudova i apelanata, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

31. Apelanti su tražili da im se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

32. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom tužbe apelanata, do donošenja odluke Ustavnog suda, trajao četiri godine i osam mjeseci, apelantima se određuje naknada u visini od po 600,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ova povreda se ogleda u tome što se ukupno trajanje postupka utvrđivanja stvarne nadležnosti u predmetu isplate stare devizne štednje u periodu od četiri godine i osam mjeseci može u pretežnom dijelu staviti na teret Općinskom sudu koji je propustio da nakon prijema tužbe po službenoj dužnosti predmet proslijedi nadležnoj agenciji za verifikaciju potraživanja po osnovu stare devizne štednje.

34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-3093/08 (C. L. i R. L.) | Sudska praksa | Aktio