Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2110/08 (S. P., S. K., I. P., A. P., A. P. i drugi)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 55
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-2110/08
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2110/08, rješavajući apelaciju Sanele Praskić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Sanele Praskić, Sulje Kunića, Ivanke Pranjić, Amira Podojaka, Almira Pekmeza, Refije Ahmić, Irfana Tatarevića, Selvedina Šatarevića, Toplice Milivojevića, Zinete Habibović i Refika Šahmana.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neizvršenja pravosnažne sudske odluke Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-06-001-457 od 5. februara 2007. godine.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Zeničko-dobojskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Sanela Praskić, Suljo Kunić, Ivanka Pranjić, Amir Podojak, Almir Pekmez, Refija Ahmić, Irfan Tatarević, Selvedin Šatarović, Toplica Milivojević, Zineta Habibović i Refik Šahman (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice, koje zastupa Anto Petrušić, advokat iz Zenice, podnijeli su 12. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 043-0-I- 07-000288 od 2. marta 2007. godine. Apelanti su dostavili dopunu apelacije 30. jula 2007. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 12. jula 2008. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a 6. aprila 2011. godine da dostavi na uvid spis tog suda broj 043-0-I-07-000288. Od Vlade Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Vlada Zeničko-dobojskog kantona) zatraženo je 9. juna 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. augusta 2008. godine, a traženi spis na uvid 21. aprila 2011. godine. Vlada Zeničko-dobojskog kantona dostavila je odgovor na apelaciju 30. juna 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 1. oktobra 2008. godine, a odgovor Vlade Zeničko-dobojskog kantona 22. augusta 2011. godine.
5. Ustavni sud je, na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda, 8. jula 2011. godine uputio dopis Ministarstvu finansija Zeničko-dobojskog kantona, kojim je tražio dostavljanje informacije o izvršenju pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona.
6. Ministarstvo finansija Zeničko-dobojskog kantona dostavilo je traženu informaciju 26. jula 2011. godine.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Na osnovu pravosnažne presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-06-001-457 od 5. februara 2007. godine, apelanti su Općinskom sudu 28. februara 2007. godine podnijeli prijedlog za izvršenje protiv Javne ustanove Osnovna škola «Alija Nametak» Zenica, koja se finansira iz Trezora Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi naplate naknade za topli obrok i regres. U prijedlogu su istakli da im je izvršenik dužan platiti iznose pobliže navedene u prijedlogu za izvršenje i troškove postupka u iznosu od 2.867,75 KM i to prijenosom i pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskog računa Investiciono-komercijalne banke DD Zenica (u daljnjem tekstu: IKB), te prijenosom zaplijenjenih iznosa na transakcijski račun njihovog punomoćnika. Izvršeniku se zabranjuje da raspolaže računom u IKB-u sve do namirenja potraživanja.
9. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 043-0-I-07-000288 od 2. marta 2007. godine odredio predloženo izvršenje i dostavio rješenje izvršeniku i IKB-u uz zaključak od 5. marta 2007. godine kojim obavještava IKB da je dužan dostaviti sudu povratnu informaciju o provođenju predmetnog rješenja.
10. IKB je 13. aprila 2007. godine obavijestio Općinski sud da nije postupio po rješenju kojim je određeno predloženo izvršenje jer je imao u vidu odredbe člana 1. Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da će se izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije BiH i kantona provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta. Kako su sredstva koja su se nalazila u budžetu Zeničko-dobojskog kantona za 2007. godinu, na poziciji «izvršenje sudskih presuda» u iznosu od 700.000,00 KM, već iskorištena realizacijom rješenja o izvršenju koja su po redoslijedu u odnosu na predmetno rješenje o izvršenju «bila ispred», predmetno izvršenje je zavedeno po redoslijedu prijema i u skladu s tim će se postupiti nakon osiguravanja sredstava na poziciji za tu namjenu u budžetu Zeničko-dobojskog kantona.
11. Apelanti su podneskom od 27. aprila 2007. godine tražili od Općinskog suda da naloži IKB-u da provede rješenje o izvršenju.
12. Općinski sud je zaključkom od 14. maja 2007. godine ponovo od IKB-a tražio provođenje rješenja o izvršenju od 5. marta 2007. godine navodeći da je rješenje o izvršenju izvršno i pravosnažno jer protiv njega nije uložen prigovor.
13. Općinski sud je zaključkom od 8. jula 2007. godine ponovo naložio IKB-u da provede rješenje o izvršenju od 5. marta 2007. godine uz napomenu da je banka kao dužnikov dužnik obavezna da postupi po dostavljenom rješenju shodno propisu iz čl. 166. i 169. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), a u slučaju nepostupanja banka je odgovorna za štetu u smislu člana 175. ZIP-a.
14. Apelanti su 26. februara 2010. godine ponovo urgirali provođenje Rješenja o izvršenju broj 043-0-I-07-000288 od 2. marta 2007. godine.
15. Općinski sud je zaključkom od 15. aprila 2011. godine ponovo tražio od IKB-a da obavijesti sud u kojoj je fazi provođenje predmetnog rješenja o izvršenju.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelanti smatraju da su im zbog neizvršenja pravosnažne sudske odluke povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su istakli da su 28. februara 2007. godine podnijeli prijedlog za izvršenje pravosnažne sudske presude, te da je Općinski sud 2. marta 2007. godine donio rješenje o izvršenju i dostavio ga banci. Međutim, banka je obavijestila sud da nije izvršila predmetno izvršenje i da ga je zavela po redoslijedu prijema i da će u skladu s tim rješenjem postupiti nakon osiguravanja sredstava na poziciji za tu namjenu u budžetu Zeničko-dobojskog kantona. Apelanti su, dalje, istakli da su 27. aprila 2007. godine uputili podnesak Općinskom sudu tražeći da sud svojim zaključkom naloži banci da provede predmetno rješenje o izvršenju, međutim, izvršni sud nije donio predmetni zaključak kojim bi naložio IKB-u da postupi prema rješenju o izvršenju. Apelanti su istakli da IKB kod kojeg se vodi transakcijski račun nije ovlašten ispitivati kako i na koji način i sa kojih pozicija budžeta treba skinuti sredstva po rješenju o izvršenju jer to nije njegov problem i IKB nije revizijska kuća ovlaštena za kontrolu raspolaganja budžetskim sredstvima već samo poslovna banka u kojoj izvršenik ima svoje transakcijske račune.
b) Odgovor na apelaciju
17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je po prijedlogu apelanata rješenjem o izvršenju od 2. marta 2007. godine odredio predloženo izvršenje i to pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava izvršenika koji se finansira iz budžeta Zeničko-dobojskog kantona, te odmah rješenje o izvršenju dostavio IKB-u na provođenje. Općinski sud je, dalje, naveo da IKB nije postupio po rješenju jer je imao u vidu odredbe ZIP-a kojim je propisano da će se izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije i kantona provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta, u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta. S obzirom na to da su u budžetu Zeničko-dobojskog kantona za 2007. godinu na poziciji «izvršenje sudskih presuda» u iznosu od 700.000,00 KM sredstva već iskorištena realizacijom rješenja o izvršenju koja su po redoslijedu u odnosu na predmetno rješenje o izvršenju «bila ispred», Investiciono-komercijalna banka je navela da je predmetno rješenje o izvršenju zavela po redoslijedu prijema i da će po tom rješenju postupiti nakon osiguravanja sredstava na poziciji za tu namjenu u budžetu Zeničko-dobojskog kantona. Općinski sud je, dalje, istakao da je IKB-u ponovo naložio provođenje rješenja o izvršenju jer je rješenje o izvršenju izvršno, uz napomenu da je banka kao dužnikov dužnik, prema odredbama ZIP-a, obavezna da postupi po rješenju i provede rješenje o izvršenju i izvrši isplatu apelantima. Općinski sud je naveo da je postupio u skladu sa ZIP-om i da je odredio i naložio isplatu po pravosnažnoj presudi onako kako je ovlašten ZIP-om.
18. Vlada Zeničko-dobojskog kantona u odgovoru na apelaciju istakla je da to što se apelanti još nisu naplatili u izvršnom postupku ne znači samo po sebi kršenje ustavnih prava apelanata jer je izvršenje sudskih presuda strogo propisano ZIP-om i izmjenama i dopunama tog zakona, te da te zakone moraju poštovati i Općinski sud i IKB, što u konkretnom slučaju oni i čine. Predmetnom apelacijom se vrši pritisak na Općinski sud i IKB da provedu izvršenje kršeći odredbe ZIP-a. Predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.
19. U informaciji koju je Ministarstvo finansija Zeničko-dobojskog kantona dostavilo Ustavnom sudu navedeno je da je izvršenje pravosnažnih sudskih odluka na teret sredstava budžeta Zeničko-dobojskog kantona regulirano članom 55. Zakona o izvršenju budžeta Zeničko-dobojskog kantona za 2011. godinu.
V.Relevantni propisi
20. U Zakonu o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) relevantne odredbe glase:
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih lica, u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.
(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Član 8.
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 22.
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 65.
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 79 a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti. Član 79 b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138. st. 3. i 5.
Ograničenje izvršenja 3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
Član 167.
(Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drukčije određeno.
(3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
21. U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.
Član 2.
Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu:
- stare devizne štednje;
- razne materijalne i nematerijalne štete;
- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;
- zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.
Član 3.
Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona .
Ovaj zakon se ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu.
22. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 1/94) relevantne odredbe glase:
V. Kantonalne vlasti
Član 9.
Vlada kantona nadležna je za:
a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;
[…]
23. U Ustavu Zeničko-dobojskog kantona («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 7/96) relevantne odredbe glase:
Član 19.
U skladu sa Ustavom Federacije, Federacija i Kanton nadležni su za:
a) jamčenje i ostvarivanje ljudskih prava, […] 2 Ova odredba novelirana je u «Službenim novinama FBiH» broj 30/04, a prije toga iza riječi «zakona» bilo je propisano «a najkasnije do 31. 5. 2004. godine».
Član 50.
Vlada Kantona nadležna je za:
b) izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene Kantonu od federalne vlasti, […]
24. Budžet Zeničko-dobojskog kantona za 2010. godinu («Službene novine Zeničko-dobojskog kantona» broj 3/10) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda 100,000,00 KM
25. Budžet Zeničko-dobojskog kantona za 2011. godinu («Službene novine Zeničko-dobojskog kantona» broj 4/11) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda 100,000,00 KM
26. U Zakonu o izvršavanju budžeta Zeničko-dobojskog kantona za 2011. godinu («Službene novine Zeničko-dobojskog kantona» broj 4/11) relevantne odredbe glase: Član 55.
(Izvršenje na teret sredstava budžeta) Izvršenje na teret sredstava budžeta Kantona, shodno Zakonu o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta.
VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
29. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz «presuda» se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
30. Stoga, budući da navodi iz apelacija ukazuju na to da se apelanti prvenstveno žale zbog toga što se ne izvršava pravosnažno rješenje kojim je određeno izvršenje na osnovu prethodno donesene pravosnažne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelanti pozivaju na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži pravo na pristup sudu.
31. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike.
32. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažne presude, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
33. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
34. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koje je doneseno u izvršnom postupku, a na osnovu pravosnažne presude, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.
35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
36. Apelanti smatraju da su im zbog neprovođenja pravosnažnog rješenja kojim se određuje predloženo izvršenje, a koje je doneseno na osnovu pravosnažne sudske odluke, povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pristup sudu, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
37. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
Pravo na imovinu
38. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
39. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju izvršni postupak pred Općinskim sudom okončan, a rješenje o izvršenju dostavljeno banci na provođenje. Međutim, očigledno je da sa izvršenikovog transakcijskog računa, prema predmetnoj pravosnažnoj sudskoj odluci, nije izvršen prijenos novčanih sredstava na transakcijske račune apelanata. Tačnije, do izvršenja nije došlo jer na izvršenikovom transakcijskom računu nije bilo novčanih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti u korist apelanata.
40. U konkretnom slučaju, IKB je obavijestio Općinski sud da je predmetno izvršenje evidentirao u svoju listu zaprimljenih rješenja o izvršenju, koja će se provesti na teret izvršenikovih novčanih sredstava, u obimu koji bude predviđen za tu namjenu na relevantnoj poziciji budžeta Zeničko-dobojskog kantona, te u skladu sa hronološkim redom zaprimljenih rješenja o izvršenju. Ustavni sud primjećuje da Općinski sud nije konstatirao da je predmetni izvršni postupak dovršen u smislu odredbi člana 64. ZIP-a, niti je o tome obavijestio apelante. Međutim, imajući u vidu nespornu situaciju u konkretnom slučaju, tj. da do provođenja predmetnog rješenja o dozvoli izvršenja nije došlo jer na izvršenikovom transakcijskom računu nije bilo sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti, Ustavni sud je mišljenja da navedeni postupak Općinskog suda (neobavještavanje apelanata da se predmetni postupak smatra dovršenim, u skladu sa odredbama člana 64. ZIP-a) nije ugrozio pravo apelanata na izvršenje pravosnažne sudske odluke.
41. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, u prvom redu, radi o nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravosnažne sudske odluke. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, «izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije» (vidi vodeće odluke Ustavnog suda br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud je mišljenja da apelanti u ovom slučaju uživaju sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to da novčani iznos koji je u korist apelanata dosuđen pravosnažnom sudskom odlukom predstavlja imovinu apelanata, u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1537/08 od 14. septembra 2010. godine, stav 33, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 103/10), Ustavni sud napominje da apelanti u ovom slučaju uživaju i sve garancije člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije koje: «...traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U suprotnom efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi...» (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga je Ustavni sud mišljenja da je u konkretnom slučaju potrebno ispitati da li je navedeno pravo dovedeno u pitanje.
42. Ustavni sud naglašava da u ovom slučaju neće slijediti svoju praksu iz gore citiranog predmeta broj AP 552/04 u odnosu na odbijajući dio jer smatra da se na takav način ne bi mogao riješiti problem neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka u konkretnom slučaju. Uostalom, takva praksa je postala neodrživa donošenjem presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Čolić i dr. protiv Bosne i Hercegovine (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava od 10. novembra 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i dalje).
Specifičnost ovog slučaja u odnosu na raniju relevantnu praksu Ustavnog suda prilikom razmatranja apelacija koje su pokretale pitanja neizvršavanja pravosnažnih sudskih odluka
43. U svojoj ranijoj praksi koja se odnosi na apelacije koje su pokretale pitanje neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka Ustavni sud je:
a) razmatrao ustavnost podzakonskih akata Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa verifikacijom potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu stare devizne štednje (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 1/09 od 29. maja 2009. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba);
b) razmatrao pitanje izvršenja pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na utvrđena ratna potraživanja kao i na razne vidove materijalne i nematerijalne štete (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 95/10);
c) pitanje neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na razne vrste potraživanja a koje se trebaju izvršiti iz budžeta Federacije Bosne i Hercegovine razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
44. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je konkretan slučaj očigledno suštinski različit od gore navedenih predmeta pod a) i b) jer u konkretnom slučaju pravosnažnom sudskom odlukom nisu dosuđena potraživanja iz ratnog perioda niti se pravosnažna odluka odnosi na pitanje tzv. «stare devizne štednje». U odnosu na predmet naveden pod c), ovaj slučaj nije suštinski različit, međutim, različit je s obzirom na drugu vrstu nivoa javne vlasti iz čijeg budžeta treba izvršiti isplatu koja je naložena pravosnažnom sudskom odlukom. Konkretno, riječ je o pravosnažno dosuđenom potraživanju iz radnog odnosa za period od 2005. do 2006. godine, koje se treba namiriti iz kantonalnog nivoa vlasti, tj. iz budžetskih sredstava Zeničko-dobojskog kantona.
45. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog kantona, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine) prema kojem: «Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005.)».
46. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda kojim: «...nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude...», mada je Ustavni sud svjestan da globalna ekonomska kriza neminovno mora utjecati na Bosnu i Hercegovinu. Posebno se naglašava ne tako davna ratna prošlost te, s tim u vezi, ogromna šteta koja je nanijeta ljudskim i ekonomskim potencijalima, a što je imalo za posljedicu i nastanak velikog broja različitih potraživanja koja egzistiraju na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, prema svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini postoje «posebne okolnosti» na osnovu kojih bi se mogla opravdati određena odgoda u izvršenju pravosnažnih sudskih odluka. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju Federacija BiH i Zeničko-dobojski kanton, ili općenito govoreći kantonalni nivo vlasti, preduzeli korake s ciljem izvršenja pravosnažnih sudskih odluka. Naime, Federacija BiH je usvojila dopunu ZIP-a kojim je u relevantnom dijelu navedenog zakona (član 138. st. 3. i 5) propisano da se izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije i kantona provodi […] u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta […], te da Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke. Zeničko-dobojski kanton je usvojio Zakon o izvršavanju budžeta Zeničko-dobojskog kantona, kojim je propisano: Izvršenje na teret sredstava budžeta Kantona, shodno Zakonu o izvršnom postupku […] («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta (član 55. zakona). Iz budžeta Zeničko-dobojskog kantona usvojenih za 2010. i 2011. godinu vidi se da je Zeničko-dobojski kanton za izvršenje sudskih presuda izdvojio po 100.000 KM.
47. Ustavni sud naglašava da je Zeničko-dobojski kanton kao federalna jedinica Federacije Bosne i Hercegovine nadležan, u smislu člana 19. Ustava Zeničko-dobojskog kantona, za «jamčenje i ostvarivanje ljudskih prava». Dakle, prema mišljenju Ustavnog suda, Zeničko-dobojski kanton je, u konkretnom slučaju, obavezan da osigura «izvršenje sudske odluke» shodno (i) članu 50. Ustava Zeničko-dobojskog kantona.
48. U konkretnom slučaju, suština problema je, prema shvatanju Ustavnog suda, u tome što Zeničko-dobojski kanton nije napravio ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na osnovu izvršnih sudskih odluka. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova sa evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te sa redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine, iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku, Zeničko-dobojski kanton bi ispunio svoju pozitivnu obavezu osiguranja poštivanja ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravosnažne sudske odluke iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju).
49. Osim toga, imajući u vidu da «...novčani iznos koji je u korist apelanata dosuđen pravosnažnom sudskom odlukom predstavlja imovinu apelanata u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju...», Ustavni sud naglašava da je u konkretnom slučaju neizvršenjem predmetne sudske odluke dovedeno u pitanje i pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema mišljenju Ustavnog suda, a imajući u vidu navode poslovne banke u kojoj se vodi izvršenikov transakcijski račun, izvršenje predmetne presude odvijat će se u skladu sa odredbama člana 138. stav 3. ZIP-a koje u relevantnom dijelu glase: Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta […]. Dalje, opet imajući u vidu navode izvršenikove poslovne banke, može se konstatirati da na izvršenikovom računu nema raspoloživih sredstava za izvršenje prema predmetnoj sudskoj presudi, te da, stoga, treba čekati dok se za tu namjenu ne odobre i planiraju sredstva u budžetu Zeničko-dobojskog kantona, prema citiranoj odredbi člana 138. stav 3. ZIP-a i prema odredbi člana 55. Zakona o izvršavanju budžeta Zeničko-dobojskog kantona prema kojoj: Izvršenje na teret sredstava budžeta Kantona, shodno Zakonu o izvršnom postupku [...] provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta.
50. Stoga se može zaključiti da je neizvršenje predmetne sudske presude zasnovano na odredbama člana 138. stav 3. ZIP-a, kao i na odredbama člana 55. Zakona o izvršenju budžeta Zeničko-dobojskog kantona. Ustavni sud je mišljenja da je usvajanje navedenih zakonskih odredbi bilo u javnom interesu (a što do sada niko nije osporio relevantnim dokazima) jer bi istovremeno izvršenje velikog broja pravosnažnih presuda dovelo u pitanje funkcioniranje Kantona. Međutim, način na koji je u konkretnom slučaju izvršeno ograničenje izvršenja pravosnažne sudske odluke dovelo je u pitanje princip proporcionalnosti iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ovaj princip, kao što je Ustavni sud ponovio u više svojih odluka, podrazumijeva da postoji «fer balans» između javnog interesa šire zajednice i poštivanja individualnih ljudskih prava. Upravo taj princip je, prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju povrijeđen jer odredbe člana 138. stav 3. ZIP-a, kao i odredbe člana 55. Zakona o izvršenju budžeta Zeničko-dobojskog kantona, ne daju bilo kakve odgovore na pitanje kada bi apelanti mogli namiriti svoja potraživanja, tj. kada će u relevantnoj budžetskoj stavci biti raspoloživih sredstava za isplatu prema predmetnoj pravosnažnoj sudskoj presudi. S tim u vezi, s pravom se može postaviti pitanje apsolutne neizvjesnosti (u pogledu roka i ishoda naplate) u kojoj se nalaze apelanti kao imaoci pravosnažne sudske odluke kojom su utvrđena njihova novčana potraživanja prema Zeničko-dobojskom kantonu, pa je i opravdan strah apelanata da li će uopće doživjeti da naplate svoja potraživanja.
51. Što se tiče još uvijek postojećeg Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (članom 1. navedenog zakona propisano je da se privremeno odlaže od izvršenja potraživanje na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina), koji bez ikakvih rokova de facto i de iure odlaže izvršenje pravosnažnih sudskih odluka na «neodređeno vrijeme», te iako to nije predmet konkretnog slučaja, Ustavni sud samo može podsjetiti na svoju konstantnu praksu: «Kada se Zakonom o odlaganju od izvršenja sudskih odluka na teret budžeta Republike Srpske odlaže izvršenje pravosnažnih presuda, postoji kršenje prava na imovinu iako odlaganje izvršenja ima legitiman cilj od javnog interesa, ali upotrijebljena sredstva nisu proporcionalna tom cilju, odnosno nije uspostavljena 'pravična ravnoteža' između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinca na imovinu» (vidi Odluka o meritumu broj AP 487/05 od 20. decembra 2005. godine, stav 412, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 39/06; Odluka o meritumu broj AP 557/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 192. i dalje, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 77/06; Odluka o meritumu broj AP 704/05 od 9. maja 2006. godine, stav 743, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 47/06).
52. Dakle, s ciljem ispunjavanja navedenih pozitivnih obaveza, Vlada Zeničko-dobojskog kantona mora izračunati ukupnu sumu novca koju je obavezna isplatiti povjeriocima na osnovu izvršnih sudskih odluka, te sačiniti evidenciju o kojoj je već govoreno (transparentnu listu, bez mogućnosti zloupotrebe, koja uključuje svakog povjerioca ponaosob, bez obzira na datum pravosnažno dosuđenog potraživanja kao i na predmet spora). Planiranjem dovoljnih budžetskih sredstava postat će moguće da povjerioci naplate svoja potraživanja u razumnom roku. Ustavni sud neće određivati koliki će biti «razuman rok» jer smatra da je Zeničko-dobojski kanton u boljem položaju da odredi vremenski rok u okviru kojeg će izvršiti isplatu svih izvršnih sudskih odluka, a taj rok će biti u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ali istovremeno neće ugroziti funkcioniranje Kantona.
53. Ustavni sud napominje da je suštinski identična stanovišta iz obrazloženja ove odluke već ranije usvojio u Odluci broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), uz napomenu da se u tom slučaju radilo o problemima izvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, dok se u konkretnom slučaju radi o problemima izvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret kantonalnog nivoa vlasti, tj. budžeta Zeničko-dobojskog kantona.
54. Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Zeničko-dobojskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Zeničko-dobojskog kantona. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su u konkretnom slučaju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
55. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja.
56. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
57. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović