Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-584/11 (D. B., L. T. i M. B.)
Odluka donesena 25. 10. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-584/11
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
25. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Seada Palavrić i Valerija Galić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-584/11, rješavajući zahtjev Dragana Blagoja, Ljube Trtnja i Momčila Blagoje za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Dragana Blagoja, Ljube Trtnja i Momčila Blagoja za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Blagoje, Ljubo Trtanj i Momčilo Blagoje (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Čapljine, koje zastupa Damir Sadović, advokat iz Mostara, podnijeli su 7. februara 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0 Gž-000 075 od 20. decembra 2010. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio svako daljnje raspolaganje i mijenjanje statusa i stanja nekretnine označene kao k. č. 449/24 iz z.k ul. 615 K.O Čapljina-Trebižat u C listu pod rednim brojem 1 (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine) do okončanja postupka pred Ustavnim sudom i donošenjem odluke o meritumu apelacije.
2. Rješenjem Zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 053-0-Dn-09-09-000 735 od 28. jula 2009. godine dozvoljena je uknjižba promjene imena korisnika sporne nekretnine tako da umjesto Biskupijski Caritas Mostar iz Mostara treba da stoji Udruga – Humanitarna organizacija „Caritas“ Biskupija Mostar –Duvno i Trebinje – Mrkan iz Mostara sa 1/1.
3. Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavili apelanti, ukazujući da su u ranijoj žalbi o upisu od 24. januara 2007. godine naveli da Biskupski Caritas Mostar ne postoji, pa je upis izvršen na nepostojeće pravno lice, a upravo upis koji se osporava ovom žalbom to i dokazuje. Nakon toga, Rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-08-000 075 od 20. decembra 2010. godine žalba apelanata je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno. Iz stanja spisa kao i iz zemljišno-knjižnog izvatka 615 K.O. Čapljina-Trebižat, kako je naveo Kantonalni sud, je evidentno da je Rješenjem Višeg suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Viši sud) broj R-42/94 od 18. aprila 1994. godine odobren upis u registar suda Biskupijskog Caritasa Mostar sa sjedištem u Mostaru. Rješenjem Višeg suda broj R-42/96 od 10. maja 1996. godine primljena je na znanje izmjena i dopuna Statuta Biskupijskog Caritasa Mostar i u izreci rješenja tog suda od 18. aprila 1994. godine broj 42/94 izmijenjena je tač. 1. i 3, te odobren upis u registar suda „Caritas Biskupija Mostar Duvno i Trebinje-Mrkan sa sjedištem u Mostaru. Nadalje, rješenjem Federalnog ministarstva pravde Sarajevo od 4. jula 2003. godine u registar Udruženja kod Federalnog ministarstva pravde Sarajevo upisana je „Udruga-Humanitarna organizacija Caritas Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan“ sa sjedištem u Mostaru.
4. U osporenom rješenju je Kantonalni sud dalje naveo da je na temelju rješenja Općinskog Vijeća Čapljina broj 06-33-683/1-2005 od 6. svibnja 2005. godine dozvoljen otpis iz A lista z.k. ul.br. 187 k.č. 449/24 te se ista upisuje u A list z.k ul. 615 iste K.O i na temelju tog rješenja uknjiženo je pravo korištenja na 1/1 dijela na Biskupijski Caritas Mostar. Zatim, apelanti su uz žalbu dostavili rješenje Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-08-000 480 od 28. maja 2009. godine kojim je žalba tužitelja odbijena i Rješenje Općinskog suda –Zemljišno knjižni ured broj 053-0-Dn- 07-000 074 od 24. januara 2007. godine potvrđeno. Prema tome, kako je upis na Biskupijski Caritas Mostar na osnovu rješenja Općinskog vijeća Čapljina od 6. maja 2005. godine pravomoćno okončan, to je Zemljišno knjižni ured Čapljina pobijanim rješenjem, po mišljenju Kantonalnog suda, pravilno postupio kad je dozvolio uknjižbu promjene imena korisnika spornih nekretnina koja glasi: „Udruga - Humanitarna organizacija Caritas Biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan“. Dakle, pozivom na rješenje Višeg suda br. R-42/04 i R-42/96 i Rješenja Federalnog ministarstva pravde Sarajevo od 4. jula 2003. godine, pobijano rješenje je, kako je zaključio Kantonalni sud, valjalo potvrditi u skladu sa članom 235. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZPP FBiH).
5. Apelanti navode da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti smatraju da su odluke sudova nezakonite i donesene mimo pozitivnih zakonskih propisa koji regulišu pitanje upisa u zemljišnu knjigu. Iako su zainteresovana strana u postupku, apelanti su naveli da im prvostepeno rješenje nije nikad dostavljeno, pa su odmah po saznanju uložili žalbu povodom koje je i donesena pobijana odluka Kantonalnog suda. Apelanti su dalje naveli da je dozvoljena uknjižba promjene imena korisnika sporne nekretnine, iako taj korisnik pravno i stvarno ne postoji niti je isti upisan u registar, pa se stoga ne može promijeniti ni ime nečega što u stvari ne postoji. Upravo suprotno, u registar udruženja, kako su naveli apelanti, je upisano sasvim drugo pravno lice, a to je Caritas Biskupija Mostar-Duvno i Trebinje Mrkan, pa kako bi se izbjegla ova činjenica, nastoji se rješenje o dodjeli zemljišta i pogrešan upis na nepostojeće pravno lice pravdati formalnom izmjenom upisa i tako sva ona rješenja koja glase na nepostojeće lice formalno-pravno prenijeti na sasvim drugo pravno lice. Apelanti su obrazložili da je sve ovo detaljno izneseno u ranije podnesenoj apelaciji Ustavnom sudu pod brojem AP-2355/09, pa se apelanti pozivaju na navode koji su tamo izneseni. Sudovi se sasvim pogrešno, kako smatraju apelanti, pozivaju na rješenje Federalnog ministarstva pravde broj 04-05-2-909/03 od 4. jula 2003. godine iz kojeg jasno proizilazi da se osniva i upisuje u registar Udruženje Caritas Biskupija Mostar-Duvno i Trebinje Mrkan, te se iz istog rješenja ne vidi nikakav pravni slijed između Biskupskog Caritasa Mostar i ovog pravnog lica. Apelanti su zaključili da rješenje o dodjeli zemljišta na osnovu kojeg je izvršen sporni upis nije postalo pravomoćno, pa samim tim ni sam upis nije valjan, te se stoga ne može dozvoliti ni uknjižba promjene imena korisnika sporne nekretnine, jer još uvijek nije pravomoćno odlučeno ko je u stvari korisnik.
6. Apelanti su predložli da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi povredu ustavnih prava, ukinuti osporene odluke i predmet vratiti na ponovni postupak. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio svako daljnje raspolaganje i mijenjanje statusa i stanja sporne nekretnine do okončanja postupka pred Ustavnim sudom i donošenja odluke o meritumu apelacije.
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelanti nisu naveli niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud izveo zaključak da je donošenje privremene mjere opravdano i neophodno radi sprječavanja nastanka nenadoknadivih štetnih posljedica koje se nikako ne bi mogle otkloniti, odnosno da je ta mjera neophodna u interesu postupka i stranaka u postupku. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelanti žale da su osporenim rješenjima povrijeđena njihova prava na pravično suđenje i pravo na imovinu zbog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, apelanti osim navoda da Ustavni sud treba da donese privremenu mjeru kojom bi zabranio svako daljnje raspolaganje i mijenjanje statusa i stanja sporne nekretnine do okončanja postupka pred Ustavnim sudom i donošenjem odluke o meritumu, ne nude nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, odnosno, ne navode konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi ne donošenjem privremene mjere nastupile posljedice i šteta koja se ne bi mogla otkloniti, a koje bi trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere. Stoga, Ustavni sud smatra da navodi apelanata o kršenju ustavnih prava ne predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere budući da Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne one koji se suštinski odnose na meritum apelacije.
10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović