Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1290/11 (G.P.)

Odluka donesena 25. 10. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1290/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 1290/11, rješavajući apelaciju G.P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G.P., podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 003252 10 Gz od 30.

decembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 003252 06 P od 20. novembra 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. G.P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, podnijela je 15. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 003252 10 Gz od 30. decembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 P 003252 06 P od 20. novembra 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 72 0 P 003252 06 P od 20. novembra 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se ponište kao nezakoniti rješenja SO Gradiška i odluke načelnika Opštine Gradiška pobliže navedene u izreci presude, da se utvrdi da su apelantici povrijeđena prava iz radnog odnosa pobliže navedena u izreci presude, da se obaveže tužena Opština Gradiška da izvrši ponovni izbor samostalnog stručnog saradnika kao i da naknadi apelantici nematerijalnu štetu u iznosu od 15.000,00 KM i materijalnu štetu kao razliku plate radnog mjesta zavisno od izbora po konkursima na način i u iznosima pobliže navedenim u izreci presude. Istom presudom obavezana je apelantica da tuženim Opštini Gradiška, B.B., B.R. i Z.M. na ime troškova parničnog postupka solidarno isplati iznos od 2.187,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelantice i tuženih Opštine Gradiška, B.B., B.R. i Z.M. protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio presudu broj 72 0 P 003252 10 Gz od 30. decembra 2010. godine kojom je uvažio žalbu tuženih i preinačio rješenje o troškovima postupka sadržano u prvostepenoj presudi na način da je apelantica obavezana da tuženim solidarno isplati iznos od 3.118,75 KM umjesto ranije dosuđenog izinosa od 2.187,00 KM. Istom presudom je odbijena kao neosnovana žalba apelantice i potvrđena prvostepena presuda u pobijanom odbijajućem dijelu, i obavezana apelantica da tuženim solidarno isplati iznos od 172,88 KM na ime troškova sastava žalbe.

4. Ustavni sud zapaža da je 1. marta 2011. godine apelantica protiv presude Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a da nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestila Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/2 i II/6 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, Aneks I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz člana 2, 6, i

7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i člana 14. Evropske konvencije, član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljene revizije od strane apelantice, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud još nije donio odluku o reviziji.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 konvertibilnih maraka, a u privrednim sporovima 20.000,00 KM. 3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1290/11 (G.P.) | Sudska praksa | Aktio