Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2466/10 (E. P.)

Odluka donesena 25. 10. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2466/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 2466/10, rješavajući apelaciju Enise Pleh, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enise Pleh podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 046995 09 Rev od 18. maja 2010. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 046995 08 Gž od 15. decembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Enisa Pleh (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zlatko Tirić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 21. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 046995 09 Rev od 18. maja 2010. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 046995 08 Gž od 15. decembra 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 046995 07 P od 10. oktobra 2008. godine utvrđeno je da je apelantica stekla svojstvo nosioca stanarskog prava na stanu u Sarajevu pobliže opisanom u izreci presude što je Općina Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) dužna priznati te trpiti da apelantici po tom osnovu pripadaju sva prava i obaveze koja su inače pripadala drugim nosiocima stanarskog prava, koji su ta prava i obaveze stekli do 6. decembra 2000. godine.

3. Prema stanju spisa odlučujući o žalbi tužene podnesenoj protiv prvostepene presude Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 046995 08 Gž od 15. decembra 2008. godine žalbu uvažio, prvostepenu presudu preinačio, tako što je tužbeni zahtjev apelantice u cijelosti odbio.

4. Apelantica je protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 65 0 P 046995 09 Rev od 18. maja 2010. godine reviziju kao nedopuštenu odbacio. U obrazloženju je istaknuto da je odredbom člana 237: stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena sa 1.000,00 KM, što zapravo predstavlja vrijednost pobijanog dijela presude određena vrijednošću spora, pa budući da je ispod propisanog cenzusa, to revizija u predmetnom postupku nije dopuštena. Cijeneći dopuštenost revizije po odredbi članu 237. stav 3. ZPP-a Vrhovni sud je našao da odlučenje o predmetu revizije ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnh sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica je protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 046995 08 Gž od 15. decembra 2008. godine izjavila reviziju, ali je revizija Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 046995m09 Rev od 18. maja 2010. godine odbačena kao nedopuštena iz razloga navedenih u tačci 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u odnosu na apelanticu neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 046995 08 Gž od 15. decembra 2008. godine.

9. S obzirom da je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda 4. februara 2009. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. juna 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2466/10 (E. P.) | Sudska praksa | Aktio