Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2630/10 (D. M.)

Odluka donesena 25. 10. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2630/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 2630/10, rješavajući apelaciju Dušanke Muratović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušanke Muratović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 P 000072 10 Rev od 7. aprila 2010. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 P 000072 09 Gz od 28. oktobra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dušanka Muratović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prnjavora, koju zastupa Vujadin Ljubojević, advokat iz Prnjavora, podnijela je 28. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 78 0 P 000072 10 Rev od 7. aprila 2010. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 P 000072 09 Gz od 28. oktobra 2009. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelantice protiv tuženog HUTP «Cer» Prnjavor (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđivanja nezakonitosti rješenja i isplate plate i drugih primanja po osnovu rada, v.s. 7.138,87 KM, Osnovni sud u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio presudu broj 78 0 P 000072 08 P od 20. maja 2009. godine. Navedenom presudom je utvrđeno da je nezakonito rješenje tuženog broj 58-1/2008 od 17. januara 2008. godine i odluka Upravnog odbora tuženog broj 269/08 od 17. marta 2008. godine, kojim je apelantici izrečena novčana kazna u iznosu od 30% od plate u trajanju od tri mjeseca. Istom presudom obavezan je tuženi da apelantici na ime neisplaćene plate i toplog obroka isplati ukupan iznos od 7.138,87 KM, kao i da apelantici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.560,00 KM.

3. Presudom Okružnog suda broj 78 0 P 000072 09 Gz od 28. oktobra 2009. godine uvažena je žalba koju je tuženi podnio protiv prvostepene presude i prvostepena presuda je preinačena u pogledu dosuđenih plata i toplog obroka na način da je apelanticin tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan. Također, preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, dok je u preostalom dijelu žalba tuženog odbijena i potvrđena prvostepena presuda.

4. Apelantica je protiv presude Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 78 0 P 000072 10 Rev od 7. aprila 2010. godine reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 48/09, u daljnjem tekstu: ZPP), kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. S obzirom na navedene odredbe zakonaVrhovni sud je ocijenio da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP.

5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

8. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 78 0 P 000072 09 Gz od 28. oktobra 2009. godine izjavila reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 78 0 P 000072 10 Rev od 7. aprila 2010. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 78 0 P 000072 09 Gz od 28. oktobra 2009. godine.

9. S obzirom da je presuda Okružnog suda broj 78 0 P 000072 09 Gz od 28. oktobra 2009. godine uručena apelantu 30. novembra 2009. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. juna 2010. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2630/10 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio