Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3061/11 (N. B.)
Odluka donesena 25. 10. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3061/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-3061/11, rješavajući apelaciju Nihada Bojadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nihada Bojadžića podnesena protiv dopisa Suda Bosne i Hercegovine broj Su-10-263/11 od 7. jula 2011. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Nihad Bojadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Vasvija Vidović, advokat iz Sarajeva podnio je 28. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv dopisa Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Su-10-263/11 od 7. jula 2011. godine. Apelant je u apelaciji tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru: „kojom će Sudu BiH naložiti da odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od dana prijema odluke Ustavnog suda BiH: ostavi apelantu, te odgovornim službenim licima u Pritvorskoj jedinici Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija na državnom nivou, rješenje kojim se apelantu dozvoljava upotreba kompjutera u svrhe pripreme odbrane, bez bilo kakve forme nadzora“.
2. Sud BiH je 7. jula 2011. godine dopisom broj SU-10-263/11 dostavio apelantu obavijest broj S1 1 K 003369 10 KrI od 4. jula 2011. godine, kojom ga je obavijestio da je na sjednici sudija Krivičnog odjeljena Suda BiH održanoj 16. aprila 2010. godine donesena odluka kojom se u pritvorskim jedninicama potpuno zabranjuje korištenje vlastitog laptopa, a iz razloga širokog spektra mogućnosti zloupotrebe navedenog tehničkog uređaja. Takođe, u obavijesti je navedeno da se apelantu treba dozvoliti korištenje pritvorskog računara uz nadzor ovlaštenog zavodskog službenika, u skladu sa Pravilnikom o kućnom redu u ustanovama za izdržavanje krivične sankcije, mjere pritvora ili drugih mjera („Službeni glasnik BiH“ br. 18/05).
3. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija)
4. Apelant navodi da korištenje računara uz nadzor u pritvorskoj jedinici predstavlja kršenje člana 6. Evropske konvencije, jer nije u mogućnosti učestvovati bez nadzora u pripremi svoje odbrane, odnosno nije u mogućnosti bez nadzora komunicirati sa svojim braniocima. Apelant ističe da je „doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na Tužilaštvo Bosne i Hercegovine samom činjenicom što nema garancije povjerljive komunikacije sa svojom odbranom“. Takođe, apelant smatra da su osporenom odlukom povrijeđena i prava njegovih „zastupnika da obavljaju svoju djelatnost u punom profesionlanom obimu“. Apelant je posebno naglasio da „ nije Sudu BiH ili bilo kome drugom dao bilo kakvu naznaku, a kamoli pokušao bilo kakvu zloupotrebu ili pokušaj iste u pogledu određenih uslova u pritvorskoj jedinici u kojoj se nalazi“. Nadalje, apelant je naveo da je „u praksi Evropskog suda za ljudska prava jasno ustanovljeno da svaka restrikcija prava mora biti striktno neophodna i mora biti proporcionalna ustanovljenim rizicima, a restrikcija koja je pobijanom odlukom određena protiv apelanta nije neophodna, a nikakvi rizici nisu ustanovljeni“. Apelant navodi da pravo na odbranu podrazumjeva predpostavku da advokat okrivljenog ima neograničeni i povjerljivi pristup svakom klijentu koji se nalazi u pritvoru prije ili tokom suđenja, kako bi s njim mogao da razmotri sve elemente slučaja. Potkrepljujući ove navode apelant se pozvao na praksu Evropskog suda za ljudska prava u predmetima Campbell and Fell v. The United Kingdom, 28. jun 1984. i S. Protiv Švicarske (presuda od 28. novembra 1991. godine, Serija A br. 220, str. 16, stav 48). Apelant je takođe naveo da je pobijana odluka Suda BiH donesena nakon što se već nalazio u pritvoru i „upravo u trenutku kada je bilo najpotrebnije da sa svojim braniocima sarađuje na pripremi odbrane“. Apelant je posebno naglasio da „postoji tehnička mogućnost da se bilo koji kompjuter prilagodi uslovima u pritvoru, te da se isti „blokira“ u smislu nemogućnosti pristupanja bilo kakvim vanjskim mrežama, uključujući i Internet.“ Apelant je takođe naveo da je osporenom odlukom Suda BiH došlo do apsolutne diskriminacije između lica koja se nalaze u pritvoru tokom suđenja i lica koja se nalaze na slobodi. Najzad, apelant je naveo da „diskriminacija postoji ako rezultira različitim tretmanom pojedinaca u sličnim pozicijama (u ovom slučaju su to sva lica optužena za neko krivično djelo pred Sudom BH) i ako taj tretman nema objektivnog ili razumnog opravdanja (ova odbrana a ni javnost nije upoznata sa bilo kakvim objektivnim ili razumnim opravdanjem ove prakse)“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
6. Apelant je u vezi sa odlukom Suda BiH kojom se u pritvorskim jedninicama potpuno zabranjuje korištenje vlastitog laptopa naveo povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije odnose na krivični postupak u cjelini, te da se odgovor na pitanje da li je neka od ovih garancija prekršena ne može dati dok postupak traje, jer eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da osporena odluka ne predstavlja odluku koja je rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, obzirom da je postupak utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u toku pred Sudom BiH. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i povredu prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, preuranjena.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović