Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3471/11 (G. R.)

Odluka donesena 25. 10. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3471/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3471/11, rješavajući apelaciju Gradimira Rađenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gradimira Rađenovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Pr 006646 11 Pžp od 9. juna 2011. godine, rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Pr 006646 11 Pvlp 2 od 13. maja 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Pr 006646 10 Pvlp 2 od 26. aprila 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Gradimir Rađenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pelagićeva, podnio je 30. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 Pr 006646 11 Pžp od 9. juna 2011. godine, rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 Pr 006646 11 Pvlp 2 od 13. maja 2011. godine i rješenja Osnovnog suda broj 78 0 Pr 006646 10 Pvlp 2 od 26. aprila 2011. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru prema kojoj bi se plaćanje novčane kazne i troškova prekršajnog postupka, odgodilo do okončanja postupka pred Ustavnim sudom. Također, apelant je 6. i 22. septembra 2011. godine dopunio apelaciju.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 Pr 006646 10 Pvlp 2 od 26. aprila 2011. godine, u prekršajnom postupku po zahtjevu apelanta za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja Prnjavor broj 0006202542 od 15. jula 2009. godine, utvrđeno je da je konačan i izvršan navedeni prekršajni nalog Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja Prnjavor sa danom 26. aprila 2011. godine, kada je usmeni pretres trebalo da se održi, po kome je apelantu izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 145,00 KM i 50,00 KM troškova postupka.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 Pr 006646 11 Pvlp 2 od 13. maja 2011. godine odbijen je prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje, kao neosnovan.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 78 0 Pr 006646 11 Pžp od 9. juna 2011. godine žalbe apelanta su odbijene kao neosnovane i potvrđena rješenja Osnovnog suda od 13. maja 2011. godine i 26. aprila 2011. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 Pr 006646 10 Pvlp 2 od 26. aprila 2011. godine, faktički potvrđena konačnost i izvršnost navedenog prekršajnog naloga, iz razloga što apelant nije pristupio na usmeni pretres, a uredno je obaviješten, pa je sud predmetno rješenje donio temeljem člana 44. stav 2. Zakona o prekršajima Republike Srpske. Nadalje, sud je istakao da je činjenica da je Osnovni sud nekoliko puta na prijedlog apelanta odgađao usmeni pretres i uvažavao njegove razloge, ali da se, međutim, na posljednji usmeni pretres apelant ponovo nije odazvao na dan 26. april 2011. godine, iako je uredno obaviješten. Također, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno konstatovao da se kod apelanta radi o perforaciji nosa, koju apelant ima već 30 godina, te da je shodno tome, nakon nekoliko odgađanja usmenog pretresa, apelant mogao doći na usmeni pretres, pa je pravilno donio rješenje zbog propuštanja i nije dozvolio zloupotrebu prava samog apelanta. Najzad, Okružni sud je istakao da je apelant tražio i povrat u pređašnje stanje, koje je pravilno prvostepeni sud rješenjem od 13. maja 2011. godine odbio, jer je perforacija nosa, kao oboljenje kod apelanta evidentna već 30 godina, te je apelant mogao pristupiti na glavni usmeni pretres, s obzirom da nisu opravdani razlozi da je baš tada morao ići na pregled.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tačka d. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, nadležni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti prekršajnog naloga protiv apelanta, već je u sakladu s članom 44. stav 2. Zakona o prekršajima Republike Srpske utvrđeno da je prekršajni nalog Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja Prnjavor konačan i izvršan sa danom 26. aprila 2011. godine, kada je usmeni pretres trebalo da se održi. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti prekršajnog naloga, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao ispoštovati proceduru predviđenu Zakonom o prekršajima Republike Srpske i pristupiti zakazanom usmenom pretresu, na koji je bio uredno pozvan. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje zahtjeva apelanta za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3471/11 (G. R.) | Sudska praksa | Aktio